Izlet na stari grad Paku U nedjelju 5. Veljaće 2012. Našli smo ispred bifea Gornji grad u Križevcima Marko s svojim Gromom pesekom, Miro i ja. Ubacili smo stvari u Mirin auto i iza 9 sati smo pošli cestom za Gornju Rijeku. Tu smo se našli s Bojanom koja je stigla iz Novog Marofa s svojim autom. Nakon kave i dogovora u bifeu u središtu mjesta, smo desetak minuta prije deset sati krenuli hodati cestom stazom broj
10(po SMAND-u) zapadno. Kod turističke table
Slap Šokot kod zadnje kuće smo krenuli desno, najprije poljem do vinograda, te u njemu strmo kroz klanac sjeverno. Tu smo naišli na snjegom pokriveni smrznuti
potok Šokot. Idući putem uz njega do starog kamenoloma smo skrenuli do Slapa Šokot. On je također bio smrznut, te smo nakon njega se uspeli do ulaska u
Klanac Šokot. Tu smo skrenuli lijevo zapadno uskom markiranom stazom(
obilaznica klanca Šokot) uspinjući se uz tešloće do šumskog puta. Na stazi je bilo srušenog i neuklonjenog drveća i granja. Markiraa staza
obilaznica skreće desno, a mi smo nastavili širokim nemarkiranim putem zapadno do podnožja vrha Šokot. Nakon dogovora krenuli smo lijevo neuređenom srpentinastom stazicom obronkom brda se uz dosta teškoća uspinjati do šumske prosjeke. Na njoj nije bilo snijega, te smo lagano izbili na
vrh Šokot(466 m), za to nam je trebalo oko sat vremena.
Nakon kratkog odmora smo krenuli grebenom zapadno kroz šumu do šumskog puta. Prateći stare markacije smo uz manje ili veće teškoće stigli na prijevoj Kipišće, te smo za to „utrošili“ oko 2 sata hoda.
Kipišće je najviša točka asfaltnoj cesti Sudovec – Možđenec. Tu zapadno idu 2 šumska puta u neposrednoj blizini. Sjevernim prolazi planinarska
staza broj 7(po Smandu). Njezin prvi dio od ceste je jako zarašten, te se s teškoćama treba „probiti“ tuda. Dalje se je bilo moguće bez većih teškoća kretati putevima. U jednoj udolini je bilo dosta teško tuda proći, srušeno granje i drveće, sklisko zbog snijega.
Stigli smo do podnožja i bez većih teškoća se uspeli na
Stari grad Paku(310 m). Ukupno smo za hodanje trebali oko 2 sata i 50 minuta. Odmorili smo se okriijepili sebe i Groma(Markovog pesa), te smo krenuli natrag prema Kipišću. Grom se u povratku „kupao“ u suhom snijegu, uživao je u njemu.
Procjenio sam da ekipa nema snage i volje se vraćati prema Gornjoj Rijeci kroz šumu, te smo dogovorno od Kipišća se krenuli spuštati asfaltnom cestom do Sudovca. Pokušavali smo neuvjerljivo i neuspješno stopirati ono malo automobila koji se tu voze. Po dolasku u Sudovec Miro je našao prijevoz te se odvezao 2,5 kilometara do središta mjesta Gornja Rijeka, te se vratio autom po nas.
Tu smo u bifeu rekapitulirali izlet uz piće. S obzirom da nam se kolega Ivo našao u nevolji na Kalniku, zamolio sam Miru da mene odveze do Kalnika, te Ivu u Kamešnicu gdje je imao automobil kod kapelice Svetog Andrije. On je sam prešao cijelu Kalničku gredu do planinarskog doma na Kalniku.
U središnjim prijdejelima Kalnika bilo je mnoštvo planinara i izletnika, te mnogo djece s roditeljima koji su uživali u sanjkanju. U planinarskom domu sam pojeo grah uz piće, te s susjedom Štefom u sumrak vratio u Križevce.
Snijega je bilo deset do petnaest centimetara uz mjestimićne nanose do tridesetak centimetara. Bilo je jako hladno vrijeme(oko 12 stupnjeva u minusu).
Više
http://www.smand.hr/http://www.pdkalnik.hr/index.php?option ... &Itemid=20