TS: Haute Route (4.-11. 4)

[vstarc16]

Sažetak s TK Gora:
Prejšnji teden (od 4. do 10. aprila) smo opravili Haute Route, po lažji varianti čez Verbier. Snežne razmere smo imeli odlične (od dvojice, ki so šli po klasični varianti smo izvedli da so tam razmere bile dokaj slabe), vreme ves čas sončno. V kočah nas je bilo 50-60, v takršnih razmerah ni bilo nobenih težav z orijentacijo. Predzadnji dan smo podaljšali etapo in namesto v koči Vignette prespali v zavetišču Bouquetins, večina je šla do koče Nacamuli. Ujeli smo zadnje dneve ko je celotno turo bilo mogoče opraviti na smučeh, če ne zapadne novi sneg že naslednji teden bodo deli (nad jezerom Dix, pod smo kočo Dix ter spust v Zermatt) kopni.
V idealnih razmerah, ki smo jih imeli, tura ni niti tehnično, niti kondicijski zelo zahtevna, ampak 7 dni sončnega vremena nismo imeli niti v sanjeh. V megli in brez sledi (kljub GPS-u) so ledeniška prostranstva nekaj povsem drugega.
Prejšnje leto je v nekaterih zapisih bilo omenjeno da je tura preveč komercializirana. Mi takršnega občutka nismo imeli, omenili bi da so dva Španca, ki sta prespala v zavetišču Bouquetins namesto v koči Vignette in to nista odjavila (ne celi turi je GSM signala bilo le na dveh mestih) reševalci šli iskat z helikopterjem pozno zvečer in ponoči. Na turi smo uživali: Stojan, Žarko in Vanja.

Detaljno:

Prošli smo tjedan ostvarili veliku želju: prošli smo Haute Route od Argentiera do Zermatta. Detaljno smo ju planirali već prošle godine, no spriječilo nas je loše vrijeme i bolest.

Ni ove godine nije počelo obećavajuće: sigurni partneri bili smo Žarko i ja te sam u 10 mj. oglasio da tražim još nekoga zainteresiranoga. Javio se Tomaž iz Ljubljane, a u Zagrebu je bilo nekoliko potencijalno zainteresiranih. Planiranja je i ove godine bili prilično jer smo željeli 3 termina tijekom dva tjedna, a svaki traži rezervaciju 6 kuća, naravno svaki niz rezervacija na drugo ime. Zimska je sezona bila relativno dobra i omogućila mi 9 izleta (11 dana turnog skijanja) od početka 12. do sredine 3. mj; Žarko se u Belgiji pripremao tako što se penjao na brdo visine 250 m – nije bilo ništa prikladnije. Svi potencijalno zainteresirani su iz raznoraznih razloga otpali do sredine 3. mj, ali se javio Stojan čija je grupa odustala: tako smo na kraju bili trojica, ukupne starosti 154 g.

U ponedjeljak, 4. 4. krenuo sam u 4.30 od kuće, ukrcao Žarka (koji se vratio u Zagreb 2 dana prije), a zatim smo se odvezli do Lukovice gdje nam se pridružio Stojan. Slijedila je vožnja preko Sežane, Venecije, Milana, Aoste (gdje je već vladalo pravo proljeće), kroz tunel Mont Blanc do Chamonixa, gdje nas je dočekala kišica, a zima je tek prestala. Još 10-ak km do Argentiera i malo iza 14 h smo b ili na parkingu ispred žičare za Grand Montet; kiša je stala i omogućila nam lakše spremanje. U 15 h zaputili smo se na žičaru i za 20 se min dignuli na Grand Montet, 3280 m, gdje smo već bili iznad oblaka s pogledima na Mont Blanc i sutrašnji uspon na Col du Chardonet. Po stepeništu smo se spustili na sedlo, oprtili 15-kg ruksake s kojima ćemo se družiti idućih 6 dana, i isprava po skijalištu, a zatim po ledenjaku Rognon (u gornjem dijelu pršič, zatim preskijani snijeg) odskijali na ledenjak Argentiere. Koso smo ga priječili, te se zatim 150 m popeli do kuće Argentiere, 2700 m. Od kuće su odlični pogledi na sjeverne stijene Aiguille Verte, Les Droites, Les Coures, Mt Dolent. Ima tekuću vodu, osoblje je iznimno ljubazno (meni su dali besplatnu večeru kada su vidjeli da namjeravam kuhati vani); bilo nas je 70-80.

Idućeg jutra doručak i krećemo među zadnjima u 7.30. Vedro je i umjereno hladno, po kao beton tvrdoj podlozi skijamo natrag na ledenjak Argentiere, a zatim slijedi isprva strmi (Stojan i ja smo nosili skije, Žarko je išao na njima) uspon prema ledenjaku Chardonet. Nakon 80 m strmina popušta te smo svi nastavili na skijama, uskoro smo pretekli prvu grupu, a zatim još jednu. Prelazimo na sam ledenjak koji je u gornjem dijelu položit i napredujemo prema Col du Chardonet, 3280 m. Bilo je vjetrovito i hladno, Žarko je počeo osjećati visinu (uglavnom je bio malo iznad morske razine dulje od pola godine) no to smo riješili s acetazolamidom. Srećom je ispod sedla bila zavjetrina gdje smo mogli skinuti skije i staviti dereze. Na samom sedlu velika gužva: svi se spuštaju užetom, bilo da ih spuštaju vodiči ili abseil-aju. Strmina s druge strane je oko 50 st, no nije bila ledena i mi smo ju odlučili otpenjati. Jedan nam je vodič rekao da se možemo rukom držati za njihovo uže i na tam smo način pretekli sve i među prvima bili ispod sedla; spusta je oko 80 m. Slijedilo je skidanje koža i dugi, kosi spust od 200 m po ledenjaku Saleina s prekrasnim razgledom na Aig. du Tour Noir i Grand Comban u daljini. Ispod Aig. Dorees počinje položiti uspon na Fenetre du Saleina, tu nas je dostigla većina onih koje smo prestigli . Zadnjih 40 m visine je prestrmo za skije te smo ih nosili na leđima, meni je to bio najteži dio cijele ture (ruksak je sa skijama imao oko 20 kg). Na škrbini, 3270 m bio je kolektivni ručak, a zatim smo prešli na sjevernu stranu, na Plateau du Trient. Osjećaj na tom ogromnom ravnjaku nije moguće opisati, možda ćete nešto moći vidjeti na slikama. Odskijali smo 2,5 km preko platoa, i još zadnji uspon od 70 m do kuće Trient, 3167 m. Pogled od tamo na cijeli plato, Aig du Tour, Aig. Dorees….Kako kuća nema vodu odmah smo otopili potrebnu količinu snijega na samoj terasi, snimali su nas i za dokumetarac o kući. Kao i svako poslijepodne na turi proveli smo ga na terasi, štiteći se od sunca. Za večerom smo sjedili sa skupinom od 6 Škota (4 žene!) i njihovim vodičem, s njima ćemo se uglavnom družiti do kraja. Kao i svake večeri odlazak na spavanje u 9, ustajanje u 6 h. Doručak i masovni start, no ovaj smo puta među prvima. Skijamo niz ledenjak Trient, u donjem dijelu spusta preko nekoliko pukotina i uz serake do visine od 2900 m, a zatim slijedi 70 m uspon na Col Encandies sa skijama na leđima. Tu se otvara pogled niz Val di Arpette kroz koju ide spust od 1500 m do Champexa. Snijeg je bio odličan, jedino nas je pri kraju srednje trećine dočekao zaleđeni, duboko preskijani snijeg) i s 15 kg ruksacima je taj dio bio vrlo naporan. U Donjoj trećini doline spušta se širokim putem, odnosno zaleđenom cestom, no uspjeli smo doskijati do samog Champexa. Slijedilo je 15 min hodanja po cesti kroz selo do autobusne stanice, cijeli smo spust odradili za 2.30 h. Pomalo smo se svi skupili na stanici, autobus nas je odvezao u Orsieres, odakle smo nastavili vlakom za Sembrancher, gdje smo 40 min čekali idući vlak za Le Chable. Slijedi vožnja žičarom u Verbier, gdje smo svratili u trgovini i obavili potrebna telefoniranja – trebalo je otkazati sve rezervacija koje nam više nisu bile potrebne. Nastavili smo žičarom na Le Atellas, odakle smo se se u 14.15 počeli spuštati prema Cab du Mont Fort (2450 m), izvan piste bila je juha od snijega, a osim spusta bilo je dosta po ravnome ili uzbrdo pa smo do kuće došli potpuno preznojeni. Smjestili su nas u trokrevetnu sobu, kako dom ima toplu vodu i tuševe, svi smo to iskoristili za pranje sebe i odjeće. Poslijepodne smo opet proveli na terasi, uživajući u pogledu na skupinu Mont Blanca. Kod mene je taj dan bila na rasporedu večera u vlastitom aranžmanu (juha i Taglianetta, skuhane u sobi), nakon koje sam se pridružio drugovima u blagovaoni.

Ustali smo u 6.30, doručak i kao predzadnji krenuli smo u 7. 30. Do visine 2700 m uspinje se po skijalištu, a zatim umjereno strmo na Col de la Chaux, 2970 m, do tamo smo već prešli jednu skupinu. Slijedi 200 m spusta do Lac de la Chaux, a zatim uspon na Col de Momin, 3015 m, gdje smo dostigli glavninu. Idućih 300 m uspinje se sjevernom padinom Roseblanche, Žarko je ocijenio da mu je preteško te je odustao 150 m ispod vrha, dok sam ja malo kasnije ostavio ruksak i na vrh se uspeo s mini ruksakom od 5 l. Tamo me je čekao Stojan koji je, iako daleko najstariji, išao najbolje od svih nas. Vrijeme sunčano, pogledi s vrha od Mont Blanca do Materhorna, nema smisla trošiti riječi jer je teško opisivo. Zajedno sa Stojanom spustio sam se do Cab. du Prafleuri, 2670 m, malo ispred nas je pala lavina niz teren koji je trebalo prijeći, ukupno nam je trebalo 6 h. Popodne smo proveli kako je već uobičajeno, iskoristio sam još jednu prigodu za tuširanje, no pranje odjeće bilo je u hladnoj vodi (brrrr), moj patent za pranje (vreća od praška za rublje) privukao je prilični interes mnoštva koje je čekalo na tuš - radio je samo jedan pa se prilično čekalo. Kod mene je i taj dan na rasporedu bila vlastita večera, no morao sam je skuhati vani jer se spava na velikim skupnim ležiščima.

Iduće jutro krenuli smo opet kao predzadnji, u 7 h, no već na prvom usponu od 150 m do Col de la Roux dostigli smo Škote. Slijedio je sput do La Barme, zatim nešto uspona bez koža i daljnji spust do zapadne strane iznad umjetnog jezera Dix, koje je potpuno prazno. Na sjevernom vrhu jezera bili smo na visini koja je 100 m ispod one koja označava površinu jezera! Do Cab de Dix dijelilo nas je 700 m uspona, krenuli smo u 9.20 i već na Pas du Chat prestigli većinu, a zatim do kuće i sve ostale. Sunce je nemilice pržilo i već prije 12 h je snijeg bio jako mekan i natopljen vodom. Do kuće, 2920 m, smo stigli u 12 h i slijedilo je dugačko poslijepodne na terasi s pogledom na Mont Blanc de Cheilon i sutrašnji uspon na Pigne du Arolla. Jedan smo sat utrošili na topljenje snijega jer kuća nema vodu, a 1,5 l dođe 6 SFr. Večera od 18.45 do 20 i u 21 h smo u sobi.

Ustajanje u 5.30, doručak u 5.45 i u 6.45 krećemo. Po zaleđenoj se padini spuštamo 50 m na sedlo ispod kuće, a zatim slijedi uspon u koloni prvo prema Col de Serpentine, a zatim vrlo strma stepenica do ispod Col du Brenay, zadnji dio uspona na 3650 m visoko sedlo je praktično ravan. Slijedi još 150 m uspona na Pigne du Arolla, 3790 m – najviša točka na cijeloj turi. Stojan je naravno stigao 20 min prije mene, a Žarko 15-ka iza mene, meni je trebalo 3.45 h. U 11.30 krećemo sa spustom na Col du Chermontane, 750 m spusta traje svega 20 min. Prvi dio preko ogromnog sedla idemo bez koža, kratka pauza da ih stavimo i u 12.20 krećemo na Col de l'Eveque. Vrućina je, samo povremeno puhne malo vjetrića, uspon na 3380 m visoko sedlo se vuče, no stižem za 1 h. Pauziramo 30 min i zatim se za 20-ak minuta spuštamo 500 m na Haute Arolla ledenjak. Prelazimo ga i slijedi 80 m uspona do Ref. du Bouquetins – najmekših na cijeloj turi, stajanje izvan smučine je Žarka koštalo propadanja od 60 cm u snijeg; stižemo u 15 h. Sklonište koje se sastoji od dva objekta nudi samo spavanje, ima domara i opskrbljeno je drvima tako da je bilo ugodno toplo, a lakše je i s topljenjem vode. Mi smo ipak koristili svoje kuhalo i čim smo istopili dovoljno vode povukli smo se unutra jer je počelo neugodno puhati. Društvo su nam pravila dvojica Španjolaca koji su prošli klasičnu varijantu HR (mi smo išli lakšu, preko Verbiera, ali smo imali bolje snježne uvjete) i jedan par iz okolice Dijona. Žarko i Stojan su imali su improvizirali oko večer (nisu ponijeli ništa) dok je kod mene menu bio standardni: Fini-Mini juha i Taglianetta, U 21 h probudio nas je zvuk helikoptera i nekoliko trenutaka kasnije u skloništu je bio reševalec raspitujući se (na Španjolskom!) za dvojicu Španjolaca. Naime, njih se dvojica nisu pojavili u kući Vignett, a kako na cijeloj turi gotovo nigdje nema signala nisu mogli otkazati noćenje. Svaka čast!

Ujutro smo ustali u 6 i krenuli u 7 h. Prvo spust na ledenjak, a ztim blagi uspon do ispod Col du Mont Brule, do kojega je 100 m trebalo nositi skije jer je padina bila previše izrovana (nagib 45 st) da bi se išlo na skijama. Tu smo ušli u Italiju, kratki spust na Tsa de Tsan ledenjak, a zatim slijedi 1.30 uspona na Col de Valpeline, 3570 m. O panorami ću reći samo da se s njega vidi više od 20 4000-njaka. Stigli smo u 10.30 i ostali do 11.15. Spust Stockji ledenjakom treba doživjeti (pogledajte fotografije), a nastavlja se Zmutt ledenjakom ispod same sjeverne stijene Matterhorna. Do ceste kod Staffela (2160 m) trebali smo ukupno 1 h. Slijedilo je 15 min uspinjanja do skijališta na visinu od 2200 m, i zatim još spust u Zermatt, po gnjilom snijegu, izvan staze travnjaci i 13 h smo okončali turu. Za 5 dana i 22 h, u tri smo zemlje prešli 17 ledenjaka, 14 prijevoja, 2 vrha, ukupno oko 100 km, posljednjeg dana 22 km, od čega 1,5+17 km spusta.

Ručali smo u hladu i zatim se busom odvezli do željezničke stanice. Pronašli smo smještaj u Golf hotelu u Randi (120 Sfr za 3 osobe) te se u 14.40 ukrcali na vlak. Stojan i Žarko izašli su Randi, ja sam nastavio do Vispa, zastim drugim vlakom do Martignya (u dolini Rhone bilo je 25 stupnjeva, a ja u skijaškim cipelama i debelim hlačama!). Treći vlak (jako impresivno) kroz dolinu Vallorcine, presjedanje na autobus zbog radova te još jedan vlak do Argentiera, stigao sam u 18.50. Još malo pješačenja do auta, promjena cipela i u 19.10 krenuo sma za Randu do koje mi je trebalo 2.30 h. Taj je dio puta trajao dulje no skijaški toga dana i Stojan kaže da sam izgledao kao drogiran kada sam došao. Dočekala me je večera, tuširanje i spavanje. U ponedjeljak smo uživali u doručku, a zatim se preko Simplona zaputili kući.

Fotografije:
https://picasaweb.google.com/1000035046 ... 3sl6i8xAE#

https://picasaweb.google.com/100jan47/HauteRoute#

Vanja