U naše osobno ime kao i u ime svih onih koji će se odvažiti proći tom dionicom od srca ZAHVALJUJEMO:
1. Arhitektu koji je to osmislio, prijevoznicima (letećim i zemaljskim!) i vrijednim planinarima koji su izgradili sklonište Ždrilo!
2. legendi - Vladi Prpiću-Prpi na korisnim savjetima i naputcima. Natovaren kao mazga bih odustao i vratio se da mi ON (ili netko drugi) nije objasnio što me čeka..... Taman kad smo ugledali kamenčinu s natpisom "sklonišre Ždrilo" i ob-radovali se
da smo stigli dočekao nas je onako umorne kamenjar za "veliki finiš"!
3. Vrijednim članovima markacistima HPD "Matica" Zagreb koji su jako dobro označili tu (na ostalima nisam bio neko vrijeme pa ne mogu suditi) dionicu VPP-a, a posebno onom ili onima koji su očistili i markirali stazu za uspon na Ždrilski kuk!!
Vidi se da je SVE učinjeno sa puno ljubavi i više nego stručno.
Jest da su klupe karimatu usprkos tvrde (što nas NIJE spriječilo da "duboko zaoremo" i "ispilimo više kubičnih metara drva"!) i da bi par debelih spužava više nego dobro došlo, ali..........struja, voda, svjetlo....... pravi luksuz!! Još samo da smo u velikim i teškim naprtnjačama imali mjesta (ili tegleću mazgu) za ponijeti par piva.....?!
Dionica NIJE tehnički zahtjevna, ali je duga, pogotovo s teškom naprtnjačom i NE preporučujemo je osobama SLABIJE kondicije. Na Ždrilski kuk smo prošetali "opremljeni" mobitelima (fotoaparati) i bočicom vode. A pogled....sličan pogledu sa nešto sjevernijeg Velinca samo 200 metara nad morem više. Ukratko: FANTAZIJA!!
Veliki pozdrav i što više planinarskih koraka želim svima,
Marijan Popić