Rossijevo sklonište

Slobodan prostor za neformalna čavrljanja, priče, šale, doskočice i ostale proizvode vašeg kreativnog rada, a da su vezani uz planine i planinarenje.

Rossijevo sklonište

PostPostao/la storpi » 10. 01. 2012., 09:53

pozdrav svima!

Imam nekoliko pitanja koja me zanimaju u vezi ovog skloništa?Dakle,tko upravlja skloništem jer se u njemu nalaze dvije table(jedna vani na zidu a druga koja zatvara rupu kod cijevi za peć) s potpisom dva različita društva,zatim, kada će se nastaviti radovi jer imam želju pomoći i zadnje je u vezi peći koja je neispravna ,kada će ona biti ponovno u funkciji(da ne dimi)?

Fala znalcima na odgovoru unaprjed,

Pistor M.
storpi
 
Postovi: 4
Pridružen/a: 06. 07. 2011., 07:47

Re: Rossijevo sklonište

PostPostao/la kailash » 13. 01. 2012., 12:14

Poštovani storpi,

pošto sam uključen u restauraciju Rossijeve, pokušat ću dati odgvor na tvoja pitanja.

Skloništem trenutno upravlja PD Kailaš. Bivši upravitelji su PD Degenija. Vlasnik Rossijeve je HPS.
Radovi će se nastaviti na proljeće, čim okopni i bude moguć prilaz materijalom i alatom.
Vijesti i najave o akcijama oko Rossijeve objavljivale su se i objavljivat ce se na stranicama ovog foruma. Hvala tebi i svima koji žele pomoći i doprinijeti da Rossijeva što prije bude na raspolaganju svim planinarima koji traže predah ili se nađu u nevolji na putu između Zavižana i Alana.
U vezi peći je problem začepljenje i neadekvatnost dijela dimnjaka koji ide kroz zid. Najvjerojatnije rješenje će biti probijanje novog otvora za peć bliže vrhu dimnjaka, produženje dimovodne cijevi unutar skloništa, te na taj način bolja zagrijanost skloništa i nezadimljenost prostorije.
Ti radovi kreću u proljeće, nakon konačne odluke struke o najboljem rješenju tog problema.
Nakon toga slijedi doprema i montiranje namještaja (koji je već gotov i samo čeka na dostavu, u čemu će nam jako trebati svi raspoloženi za ispomoć).
Kao što sam već pisao na forumu, glavni problem kod restauracije Rossijeve je njena udaljenost (2 sata hoda pod opterečenjem) do najbliže ceste. Ozbiljno se provelo istraživanje i pregovori o drugim mogućnostima transporta (helikopter ili konji). No, vojni pilot je odmah rekao da je to područje nedostupno zbog nepredvidivih i snažnih zračnih strujanja, te prevelike blizine okolnih kukova. A vlasnik konja kojeg smo kontaktirali tržio je vrtoglavo nerazumnu cifru za dostavu. Tako da je u konačnici sav materijal dostavljen "kičmatransom". Ukoliko poznaješ konjara koji bi bio spreman za razumnu cifru dostaviti materijal od ulaza u Premužićevu ispod Zavižana, pa do Rossijeve, molim te kontaktiraj me na pp.

Srdačan pozdrav!
Kailaš
kailash
 
Postovi: 35
Pridružen/a: 01. 04. 2011., 13:58

još jedan mali raport s rossijeve od strane Roberta Lohera:

PostPostao/la kailash » 21. 08. 2012., 09:59

ivan juretić je nakon tjedan rada i odmora, kako kaže, sišao s rossijeve, s porukom "mission complete" - dakle, drvenarija - zadnja faza prije ugradnje namještaja - je gotova.
bio je gore od subote do subote, ja sam bio s njim do ponedjeljka ujutro, a zatim su pristizali frendovi i dobronamjernici, koji su bili od velike pomoći. u ponedjeljak je ostalo još sedam paketa dasaka na početku staze, koji su kapimice dobrotom planinara iz raznih zemalja stizali do kolibe.
od velike pomoći bio je fotograf sven stilinović, koji je zajedno s ivanom poveo tri dana gore i pomogao mu, tako da se to uspjelo napraviti.
fotografija zadnjeg stanja nemam, ako ne prije onda za dva tjedna bude na face-u ..

evo tok radova prema ivanovom dnevniku:
11.8.
prijenos alata, agregata i opreme do rossijeve
blanjanje i brušenje dasaka sa starog kreveta koji će se koristiti za pod
zadnja ruka kreča na zidovima
12.8.
čišćenje dasaka, priprema, u međuvremenu akcija donošenja materijala iz doline
popodne rezanje betonske ploče zbog kontakta drvenog poda i poda cisterne (jako puno prašine!), priprema oplate za izravnavanje ruba poda do zida, betoniranje do kasno u noć (pomoću petzl svjetiljki).
rešetka na prozoru je odrezana, tako da se kroz prozor sada gleda nesmetano van, ostavljene su kukice za pričvršćenje vanjske škure
13.8.
blanjanje roga na krovu zbog dobivanja ravnine, rezanje dasaka za pod na točnu mjeru, impregancija istih fungicidom. preicizno definiranje ravnina na stropu te poravnjanje veznih gredica na podu tavana
14.8.
uređen prag na ulazu (piljenje betona i umetanje daske), farbanje dasaka za pod - druga ruka, popodne stižu ana i peter iz ljubljane, farbaju sve daske za strop i tavan i čiste stolariju od vapna
15.8.
farbanje okrajka greda vapnom i rub poda. farbanje dasaka - treća ruka, raspiljena građa za krov, zatvaranje sjeverne strane krova daskama, postavljen stiropor i parna brana, sve dodatno zabrtvljeno pur-pjenom (stiže martin, ivanov brat)
16.8.
rezanje na mjeru dasaka za pod galerije, postavljena instalacija za solarni panel
17.8.
inventura materijala, pospremanje materijala, piljenje suvišne građe. stižu preostale daske za krov, zatvara se južna strana krovišta
18.8.
zabijanje podgleda galerije i finalno krpanje poda .. odlazak

ovo je skraćena verzija jednog izuzetno velikog posla, rekao bih da je ovo, nakon što su igor i dalibor zafugirali rossijevu prošle godine, najveći dio posla.
hvala svima koji su se našli tamo i pomogli na bilo koji način.

za sada planiramo sljedeću akciju prijenosa krajem kolovoza, točnije 31.8., 1.9., pa vas molim da uplanirate jedan dan za prijenos, trebat će oko - neću pretjerati - 20 ljudi da se isto sve prenese do gore. mislim da će to biti zadnje, i onda rossijeva ide u punu funkciju.
kailash
 
Postovi: 35
Pridružen/a: 01. 04. 2011., 13:58

Re: Rossijevo sklonište

PostPostao/la Daliborr22 » 19. 10. 2012., 14:57

Jako puno ste radili, nadam se da ste uspjeli...
Daliborr22
 
Postovi: 6
Pridružen/a: 15. 10. 2012., 16:00

Uređenje Rossijevog skloništa

PostPostao/la Ferdo Fulgosi » 21. 10. 2012., 21:39

Ferdo Fulgosi i Nikola Hapač, PD Kailaš, Zagreb
https://www.facebook.com/groups/rossijeva.koliba/

slika
Planinarsko sklonište Rossijevo sklonište (1580 m n/v) nalazi se na Velebitu, našoj najvećoj planini (ne visinom već dužinom), u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, u srcu strogo zaštićenoga rezervata Rožanskih Kukova, neposredno ispod stijene Pasarićeva Kuka. Sagrađeno je 1929. godine zaslugom Ante Premužića i Ivana Krajača i nazvano po istraživaču velebitske flore Ljudevitu Rossiju [url]"http://hr.wikipedia.org/wiki/Ljudevit_Rossi[/url] . Smještena je na Premužicevoj stazi, http://hr.wikipedia.org/wiki/Premu%C5%BEi%C4%87eva_staza izuzetnom primjeru kraškog suhozidnog graditeljstva, koja je izgrađena da bi prve turiste u 19. st. provela kroz najupečatljivije krajolike koje Velebit može pružiti. Izrađena je od kamena, sa dvoslivnim limenim krovom.
Do Rossijeve kolibe dolazi se nakon približno dva sata pješačenja iz smjera Zavižana, najviše meteorološke postaje u Hrvatskoj i iz smjera planinarskog doma Alan za približno 3 sata. Pristup automobilom nije moguć. U kolibi nema tekuće vode, nego ima šterna koja vodu dobiva nakapanjem sa krova, a nema ni struje, iako je nedavno ugrađen solarni panel za napajanje LED rasvjete.
Godine, 2009. na forumu HPS-a dio planinara je govorio o tome kako su vrata od WCa razbijena i kako je sklonište neuredno. Nakon konzultacija među članstvom vodstvo PD Kailaš je dopisom od Hrvatskog planinarskog saveza zatražilo da mu Rossijevu kolibu ustupi na upravljanje i održavanje (ranije je to radilo PD Degenija iz Samobora koje više ne postoji). To mu nakon 2 mjeseca potvrdom IO HPSa biva i odobreno. Dva tjedna zatim odlazimo na prvi izvid situacije, a prva konkretna akcija poduzela se je početkom svibnja 2010. Krenuli smo u cijeli posao s namjerom da odradimo samo osnovne radove održavanja. Arhitekt Robert Loher, koji je bio prisutan, ocijenio je da će radovi na kućici morati biti vrlo opsežni, jer čim je počeo provjeravati stanje na unutarnjoj žbuki ona se je počela raspadati i mrviti, a vlaga je napravila priličnu štetu, pa je svima bilo jasno da ćemo morati obnoviti gotovo svu žbuku u kućici, a bilo je dosta posla i na krovnoj konstrukciji, na drvenom podu koji je bio truo, vrata i prozor su vapili za zamjenom, a i dimovod nikada nije dobro funkcionirao.
http://www.youtube.com/watch?v=VY-EhGQKJsc
Tada su započele aktivnosti na prikupljanju sredstava i materijala za obnovu. Hrvatski planinarski savez je svake godine od tada donirao neka sredstva unutar svojih skromnih mogućnosti i slao ljude da pomognu, ali su većinu troškova podnijeli zagrebački arhitekt Robert Loher i riječki arhitekt Ivan Juretić, poznatiji kao projektant obnove planinarskog doma Hahlić.

slika

Gospodin Loher je na sebe preuzeo većinu građevinskih poslova, a gospodin Juretić je preuzeo drvenariju i namještaj. Uz ogromni vlastiti rad i zalaganje, angažirali su i majstore koji su i sami ljubitelji planina.

http://www.youtube.com/watch?v=VY-EhGQKJsc

slika

slika

slika

Materijal se je mogao prenositi samo na ruke Premužićevom stazom iz smjera Zavižana, pa se je prišlo organizaciji dvadesetak radnih akcija u kojima su učestvovali ljudi iz mnogih planinarskih društava iz Hrvatske, Hrvatskog planinarskog saveza, planinari koji su tu slučajno prolazili, čak smo jednom zaustavili i grupu belgijskih skauta, a u dva navrata su nam zalaganjem gospodina Gorana Bukovca iz Skloništa za medvjede u Kuterevu došli pomoći i njihovi internacionalni volonteri.

slika

Usprkos velikim naporima, realne okolnosti, zdravstveni problemi, financije i kratka građevinska sezona nisu dopustili da se radovi dovrše u manje od tri sezone.
Ukratko, odrađeni su sljedeći radovi: skinuta je stara žbuka, stavljena u vreće i spuštena u dolinu (oko 700 kg), skinuto je staro vezivo između kamena, a fuge popunjene novim. Zamijenjeni su prozori i vrata novima koji su napravljeni od ariša i termopan kaljenog stakla, a na tavanu na mjestu gdje je bio zazidan originalni prozorčić postavljen je novi. Tavanski prostor je preuređen za 5 ležajeva, potpuno izoliran i obložen daskama. Potpuno je zamijenjen dimovod, zatvorene rupe između zidova i krovišta. Postavljena su i nova vrata od WCa. Na krov je ugrađen solarni panel za napajanje LED rasvjete koja je ugrađena u unutrašnjost kuće i ugrađen je predivan namještaj od punoga drva kojeg je Ivan Juretić sam projektirao i izradio.
Planinarsko društvo Kailaš je dužno golemu zahvalnost za nemjerljivi doprinos u obnovi Rossijeve kolibe gospodi Loheru i Juretiću, Hrvatskom planinarskom savezu, kao i porodici Hapač iz Zagreba, majstorima Daliboru Vučeti, Igoru Cveku i Jozi Karadži te velikom broju nesebičnih ljudi, koje ćemo zbog veličine članka morati ostaviti neimenovanima, a koji su ugradili svoj znoj u prenošenje materijala, alata i radove. Divno je bilo vidjeti ljude koji su trenutno shvatili da Rossijevo sklonište pripada svima koji vole planine, a ne samo nama koji ga održavamo, pa su bez puno pitanja hvatali onoliko koliko su mogli ponijeti i time pomogli nama i svima vama.
Rossijeva koliba sada izgleda kao malo koje sklonište u svijetu, sto po svojoj poziciji, važnosti i povijesti i zaslužuje. Unutrašnje je uređenje napravljeno po najvišim arhitektonskim i estetskim standardima. Na stolicama su ugravirani cak i stihovi „Vile Velebita“. I peć funkcionira! Nema više dimljenja! ;)

slika

Uvjereni smo da će napori svih ovih divnih ljudi doprinijeti ljepoti naše najdraže planine, Nacionalnoga parka, a i promociji naše domovine u svijetu. Tim je važnije da Rossijevo sklonište čim duže ostane sačuvano u najljepšem izdanju, te apeliramo na planinare i izletnike da se prema njemu i njegovoj opremi odnose sa onom pažnjom kojom bi čuvali svoj vlastiti dom.
Avatar
Ferdo Fulgosi
 
Postovi: 10
Pridružen/a: 25. 04. 2011., 00:31


Natrag na Forumaška čavrljanja i razbibriga

Na mreži

Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.