KRČ-LIŠĆANI BUNAR-DUŠICE-SV.BRDO

Najljepša hrvatska planina uzduž i poprijeko: od Vratnika do Crnopca, od plavoga mora do ličkih brda i planina.

KRČ-LIŠĆANI BUNAR-DUŠICE-SV.BRDO

PostPostao/la geo92986769806 » 28. 04. 2019., 13:13

5 travnja, za onaj lijepi proljetni vikend, odlučio sam se na planinarenje Velebitom. U Gospiću sam imao posla tog petka do 12h pa sam odlučio da nakon dugog vremena ne hodanja spakujem svoje planinarske stvari i krenem u nepoznato. Prije toga sam se na HPS-ovom portalu informirao o stazi. Auto sam ostavio kod spomenika na (u) Krču, presvukao se u planinarsko i krenuo u 13.40h sa ruksakom teškim 15kg. Markacija postoji samo na početku i više je nema. Na prvom ozbiljnom raskršću markacije i putokaza nema i naravno da sam otišao u krivom smjeru..... Nakon izvjesnog vremena upalio sam mobitel i vidio grešku te se vratio do onog raskršća i nastavio hodati i dalje bez markacije. Nakon cca 2h dolazim do mjesta gđe su u Domovinskom ratu bili neprijateljski položaji, nakon par stotina metara dolazim do ostataka UNPROFOR-skog punkta (to sam zaključio po nato žici) a idući dalje kroz šumu dolazim do LIŠĆANOG BUNARA koji mi je bio i glavni okidač za ovaj izlet. Da kažem i zašto: Negđe 1996, kada sam još bio u policiji, pokojni prijatelj Leon i ja planirali smo planinarenje po Velebitu. Raširili smo postojeće planinarske karte i u tom trenutku u prostoriju je ušao naš prijatelj iz Specijalne policije Trenkovi te nas pitao šta radimo. Kada sam mu objasnio onda nam je rekao: Sada ću vam pokazati gđe sam ušao u neprijateljsko minsko polje i gđe sam onda i ja "posijao" još mina. Pogađate, to je bilo oko tog Lišćana bunara. Da se vratim na sadašnjost..... Bunar je u šumi i još je bilo snijega. Napravio sam par slika, natočio vodu i krenuo dalje. Nakon 10-tak minuta dolazim do raskršća, (od bunara je sve dobro markirano), tu izlazim na stazu Tulove grede - Dušice. Već je sumrak i krećem dalje, izlaskom na Dušice osjeti se hladan sjeverac te žurno tražim sklonište. U mrak dolazim do skloništa, otvoreno je, drva i svijeća ima. Palim vatru, grijem se i večeram a u 21.15 dolaze dva malada planinara iz Zadra sa psom. Zadovoljan sam što će još neko te noći biti u skloništu. Probudio sam se u 5h, zapalio vatru, skuhao kavu, doručkovao i krenuo na Sv. Brdo. Na kraju Dušica, u šumi pred početak uspona na vrh, čuo sam glasanje medvjeda koji je po mojoj procjeni od mene bio udaljen od 50 do 100m. U toj određenoj nelagodi izašao sam na čistinu i popeo se na vrh. Osjećaj je bio divan, sam, pogled na sve strane..... Tu završavam s pisanjem uz napomenu da sam se spustio do Ivinih vodica i doma pa do Starigrada.
geo92986769806
 
Postovi: 1
Pridružen/a: 03. 04. 2019., 16:01

Natrag na Velebit i Lika

Na mreži

Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.

cron