Trideseta obljetnica osnivanja Planinske satnije Velebit

ponedjeljak, 27.09.2021.

Prošlog vikenda (25. i 26. rujna) podno Tulovih greda na Velebitu održano je svečano postrojavanje pripadnika Planinske satnije Velebit.

Ratni put te postrojbe, dobro poznate planinarima i gorskim spašavateljima, započeo je 28. rujna 1991. akcijom spašavanja i pomoći u kretanju stanovnika starije dobi koji su iz Svetog Roka, Lovinca i Ričica od srpske agresije potražili spas zbjegom preko južnog Velebita.

Taj datum svojevrstan je rođendan Planinske satnije Velebit, iako je njeno stvarno osnivanje počelo još u proljeće te godine u prostorijama Hrvatskoga planinarskog saveza u Kozarčevoj ulici u Zagrebu pod vodstvom poznatog alpinista i gorskog spašavatelja Jerka Kirigina, poslije i ratnog zapovjednika Planinske satnije Velebit. Tamo su se počeli okupljati alpinisti, speleolozi, visokogorski skijaši, a mnogi od njih bili su i gorski spašavatelji. Svi oni dragovoljno su željeli pomoći u obrani Domovine smatrajući da u ratu koji je bio na pomolu svoj najveći doprinos mogu pružiti na terenu kojeg od njih nitko bolje ne poznaje i na kojem se snalaze kao kod kuće, a to je naša najduža, voljena i gotovo mitska planina Velebit.

U listopadu 1991., sastav je brojčano povećan dodatnim planinarskim kadrovima putem Združenog športskog odreda, a satnija ustrojena kao samostalna postrojba Zbora narodne garde, ali pod okriljem Ministarstva unutarnjih poslova. Od siječnja 1992. godine formacijski je uvedena kao specijalna postrojba Glavnog stožera Hrvatske vojske te takva i ostala do kraja Domovinskog rata.

Njeno djelovanje karakteriziraju tri vremenska razdoblja, važna i svrhovita svaka na svoj način. U prvom, od jeseni 1991. godine satnija je zajedno sa djelatnicima domicilne policijske stanice iz Lovinca s dolinskom bazom u domu u Velikoj Paklenici te visinskim ispod Buljme i na Ivinim Vodicama obavljala zadaće izviđanja i obrane središnjeg grebena južnog Velebita od Golovrha do Svetog brda. To je dužinski preko 25 kilometara teškog planinskog terena na visinama između 1200 i 1700 metara. Uz održavanje neprekidnog nadzora i danonoćne obrane velebitskih prijevoja, najvažniji zadatak Planinske satnije Velebit bilo je prikupljanje podataka o položajima i kretanjima srpskih pobunjenika u Lici. Tijekom zime 1991. i početkom 1992. pripadnici postrojbe izveli su nekoliko manjih diverzija uz granatiranje s vršnog grebena na neprijateljske položaje u sjeveroistočnom podnožju Velebita. Tijekom 1992. instruktorski kadar satnije uz prioritetne zadaće proveo je i više alpinističkih obuka za pripadnike ATJ Lučko (Antiterorističke jedinice Lučko), odnosno specijalne policije MUP-a RH. Bio je to važan doprinos daljnjoj čvrstoj prevlasti na Velebitu jer su postrojbe Specijalne policije preuzimale položaje na toj planini i pripremale se za kretanje u oslobodilačke operacije.

Tijekom veljače 1993. i srpskog protuudara u obrambenoj fazi operacije Maslenica Glavni stožer Hrvatske vojske uvidio je stvarni značaj Planinske satnije Velebit i u svega nekoliko sati opremio je puno kvalitetnijom opremom i oružjem te žurno rasporedio na položaje oko Svetog brda i Tulovih greda na Velebitu. Njeno iskustvo u rješavanju specijalnih penjačkih, spašavateljskih i logističkih teškoća u zaleđenim i snijegom pokrivenom planinskom terenu prve crte bojišnice, povećavalo je sigurnost ostalih postrojbi Hrvatske vojske i policije koje su se smjenjivale čuvajući netom oslobođeno područje. Planinska satnija Velebit preustrojena je i popunjena dodatnim ljudstvom te su složene i daleko opasnije ratne zadaće obavljali u tom drugom razdoblju njene povijesti do sredine 1994. godine.

Nakon toga, Glavni stožer HV-a zapovjedio je da instruktori planinarskih specijalnosti iz satnije u Paklenici i na Velebitu intenziviraju planinarsko-alpinističku obuku iz visokogorstva, alpinizma, speleologije, gorskog spašavanja i djelovanja u planinama u svim vremenskim uvjetima za pripadnike postrojbi za specijalne namjene i gardijskih brigada Hrvatske vojske. U desetodnevnim tečajevima u sljedećih godinu dana te vještine uspješno je savladalo preko 1000 hrvatskih časnika i vojnika, a onda je došao i kolovoz 1995. godine kada se na Velebitu sudjelovalo u oslobodilačkoj vojno-redarstvenoj operaciji Oluja.

Planinska satnija Velebit 1996. je ukinuta i službeno brisana iz ustroja Oružanih snaga Republike Hrvatske. Svi njeni pripadnici vratili su se svojim civilnim profesijama, osim trojice koji su ostali kao instruktori u drugim specijalnim postrojbama Hrvatske vojske.

Pripadnici satnije nikada nisu željeli publicitet o svojim ratnim djelovanjima, nisu osnovali braniteljsku udrugu, iako su poslije Domovinskog rata aktivni u nizu događanja, redovito se okupljaju povodom prigodnih datuma, o postojbi su snimljena dva dokumentarna filma „Velebitska priča“ i „Planine“, a u pripremi je već i treći, o njima je napisana monografija „Planinska satnija Velebit“, a jedan je pripadnik bio autor projekta memorijalne planinarske obilaznice koja prolazi sva mjesta njenog ratnog puta po Južnom Velebitu.

Ovdje možete pogledati kratak prilog o postrojbi iz emisije HRT-a TV kalendar:

Na donjim fotografijama od postrojavanja neki dan na Velebitu nakon 30 godina, mogu se vidjeti i one iz svih navedenih razdoblja Planinske satnije Velebit od jeseni 91., zime 91/92, iza akcije Maslenica 93., Zapovjedništva postrojbe na kojoj su od osam vrsnih alpinista i speleologa HPS-a, sedmorica bili i pripadnici Gorske službe spašavanja te obuke 94/95.