Izvještaj s međunarodnog kampa alpinistica i penjačica 02.-09.srpnja 2022.godine

petak, 15.07.2022.

Ima nas po svukuda, a tome u prilog ide i ova lijepa priča. Iz Hrvatske je na međunarodnom kampu alpinistica i penjačica, u Gozd Martuljku, prisustvovalo 5 žena. Trebalo se je na brzinu odlučiti i organizirati no to našim curama nije bio nikakav problem. O tome kako su provele vikend i što je sljedeće u planu pročitajte u nastavku.

Tea
RHM je skraćenica za Rendez vous Hautes Montagnes ili na našem “sastanak u visokim planinama”. Do prije Ivoninog maila o RHM ženskom kampu u Julijcima nisam ni znala za tu organizaciju iako djeluje od 1968. godine kao internacionalna ženska penjačka mreža. Kad sam vidjela mail baš sam se nabrijala na ženski vikend i žensku penjačku energiju. Ali pošto smo malo na knap saznale za ovogodišnji kamp uspio se organizirati samo jedan auto iz AO Matica i pet žena krenulo je na ženski penjački vikend u Julijske Alpe. Iva, Mance, Romana, Ana i ja nalazimo se kasnije u petak i laganini krećemo prema Sloveniji. Relativno brzo dolazimo u kamp Špik, na brzinu se upoznajemo s organizatoricama i curama iz Srbije, ali odlazimo brzo spavati jer nas u subotu čeka polu-alpski start. Ipak Romana, Iva i Mance idu u Debelakovu pa smo se složile da već u 5 ujutro krećemo iz kampa. Jutro je bilo malo pospano, ali sve je išlo po planu. Dok nismo došle na Vršić i skužile da se dogodio pokvareni telefon i da Ana i ja nemamo halfove. Trojček odlazi u Debelakovu, a Ana i ja već planiramo neko planinarenje ili ferate. Ali spuštamo se u kamp da za svaki slučaj provjerimo s ostalim curama na kampu je l' možda netko ima extra uže. Tu nas spašavaju cure iz Srbije i mi se vraćamo na Vršič. Odlazimo u sjevernu stijenu Nad Šitom glave, u smjer Kranjska poč. Penjemo polako, s još dosta naveza u našem i smjerovima do našeg, uz konstantnu kišu kamenja. U kamp dolazimo kasnije, jedemo, družimo se, curama iz Srbije nosimo pive, još malo jedemo i na kraju se uspijemo dogovoriti da u nedjelju idemo u jugoistočnu stijenu Nad Šitom glave u Juševu smjer. Svima je bilo bitno da nedjelja bude opuštena. Pa je i bila. Nakon kasnijeg dizanja, lagane kavice u hotelu Špik, ulazimo u smjer oko 12 popodne. Smjer je bio baš prekrasan i za svaku preporuku. Iako u vodiču piše da je detalj 4c, to je nekada bila neka klasična petica. Ja sam naivno očekivala tramvajce u 4c, ali mozak je zaboravio da smo u slovenskim Alpama :D Na kraju smo se složile da su svi ti smjerovi u jugoistočnoj stijeni Nad Šitom glave super za upenjavanje i da bi bilo super tamo doći na par dana i zaštancati po par smjerova u danu da se tijelo i glava naviknu na drugačije penjanje (čitaj vježbamo tehniku penjanja, a ne čupanje na bice). Vikend nam je bio odličan! Poklopila se ta super ženska energija koja se zapravo ne može tako dobro opisati riječima… Sve je bilo bez puno stresa, uz puno međusobne podrške i čiste uživancije u Alpama i penjanju. Pasalo je penjački vikend provesti samo sa ženama. Jako se veselim novim ženskim kampovima koji ne moraju biti ovako veliki - ajmo barem tu i tamo okupiti naše ženske penjačke partnerice i zaputimo se same u neke naše avanture!

Iva
Nedjelju smo započeli opuštenije pa nakon ustajanja oko 8 i kave u hotelu krećemo na Vršič. Obje naveze se odlučuju za Juševu smer u jugoistočnoj stijeni Nad Šitom glave - pospitani smjer od 180 m, ocjene V/IV. Penjemo opuštenim tempom, stijena je odlična, a smjer dobro osiguran. S vrha smjera malo glonđarimo uzbrdo uz klekovinu do planinarske staze i spuštamo se po njoj do parkinga. Nakon kratke pauze u kampu za klopu, krećemo prema Zagrebu. Super vikend u odličnom društvu, nadam se da ćemo ga ponoviti i iduće godine.

Mance
Čim smo stigle u kamp, lokalne alpinistice zaželjele su nam dobrodošlicu. Nakon što smo postavile šatore, pridružile smo se ekipici, podijelile pivo i grickalice dok smo listale vodiče i dijelile iskustva. Ugodno druženje potrajalo je do 11 navečer, što je dosta kasno, ako se budimo u 4 sljedeće jutro. U subotu smo Romana, Iva i ja penjale Smer Debelakove u sjevernoj strani Velike Mojstrovke. Da ne bi bilo dosadno, odabrale smo demonstrirati alpske tehnike na pristupu i absajlale s 2 klina do ulaza u smjer (čitaj: fulale smo pristup). U ostatku smjera smo se snalazile odlično, uživajući u penjanju. Iva vodi eksponirani boulder detaljčić, Romana detaljnu dužinu, a ja kačim petu na ploču za Instagram. U kamp smo se vratile oko 8, i prioritet je imala hrana nad predavanjem o lokalnim stijenama koje se dešavalo u pozadini. Malo mi je žao što nismo poslušale ovo i ostala predavanja koja su se održavala tijekom kampa, ali u nedjelju smo morale natrag u Zagreb. Nadam se da ćemo se druge godine bolje organizirati i iskoristiti priliku čuti iskustva asica iz cijele Europe.

Ana
U petak poslije posla se nas 5 cura uputilo na ženski vikend izlet u Sloveniju - na kamp alpinistica i penjačica. Kasno smo saznale za ovaj kamp, ali smo brzo odlučile da idemo! Kako smo se na brzinu dogovorile da idemo, tako smo na brzinu i rasporedile opremu koju ćemo ponijeti radi ograničenosti mjesta u autu. Negdje u svemu tome smo ostale bez para užeta (ups!). Srećom, ženska solidarnost se iskazala i posudila nam halfove "za ne daj Bože" jer bilo je "ne daj Bože". Hvala prijateljicama iz Srbije i nadam se da se vidimo uskoro u nekoj stijeni! Ono što je meni osobno bilo interesantno je velik broj starijih alpinistica koje su došle na kamp. Inspirativno je bilo slušati ih kako razmjenjuju iskustva te kako i dalje aktivno penju. Upoznale smo predivne žene i stekle nove prijateljice!

Romana
Pozivnica za ženski penjački kamp je prilika koja se ne odbija. Iako nitko od nas 5 zainteresiranih ne može prisustvovati cijeli tjedan, vikend je rezerviran. Srdačan doček u kampu i vesele priče iz stijene dodatno nas motiviraju za rani jutarnji start. Iva, Mance i ja biramo Smer Debelakove. Nakon malo gubljenja po pristupu uz absajl iskustvo, dolazimo do špiljice gdje se slovenska naveza sprema za ulazak i koju stižemo pratiti samo prvih par dužina, zatim nam nestaju iz vidika jer mi se uglavnom tečno ali sporije nastavljamo kretati prema vrhu. Na parkiralištu strpljivo čekaju Tea i Ana, one su puno prije izašle iz Kranjske poči. U kamp se vraćamo kasno navečer i prilika za ugodno druženje je kratka ali iskorištena. Cure iz Srbije, koje su nam posudile uže koje nismo uzele (naš mali nesporazum), još se nisu vratile i ostavljamo im pivsku zahvalnicu ispred šatora. Drugo jutro penjački dio kampa je popunjeniji, stigle su penjačice iz Engleske. Mi uživamo u ugodnoj hladovini i malo prije podneva krećemo u Nad Šitom glava, u nešto pospitano i kratko, cilj Juševa smer. Neočekivano lijepo penjanje, dobro osigurano i s više izlaznih varijanti, smjer je baš pravi odabir za drugi penjački dan. Na putu prije odlaska u Zagreb navraćamo u kamp, gdje sada ima sve više šatora penjačica ali one su negdje u stijeni. Odlazimo za Zagreb s planovima o obaveznom posjetu ovog kampa i sljedeće godine.

Komisiji za alpinizam pri HPS-u hvala na podršci.

Tekst: Ivona Bogović, u ime komisije

Slika 1 od 8.Slika 2 od 8.Slika 3 od 8.Slika 4 od 8.Slika 5 od 8.Slika 6 od 8.Slika 7 od 8.Slika 8 od 8.

Najnovije vijesti

Novosti u Interaktivnoj planinarskoj karti Hrvatske

Novosti u Interaktivnoj planinarskoj karti Hrvatske

09.08.2022.

Interaktivna planinarska karta Hrvatske na mrežnoj stranici HPS-a proširena je ovoga ljeta podacima o svim planinarskim udrugama članicama HPS-a. Na novom sloju karte, označenom crveno-bijelom pribadačom nalik na planinarsku markaciju, dostupan je pregled geolokacija svih planinarskih udruga u Hrvatskoj.

115 godina od pronalaska velebitske degenije

115 godina od pronalaska velebitske degenije

17.07.2022.

Dana 17. srpnja 1907., prije točno 115 godina, mađarski prirodoslovac Árpád von Degen otkrio je na Velebitu jedan od najpoznatijih hrvatskih biljnih endema, danas poznat pod imenom velebitska degenija (Degenia velebitica).

100 godina planinarske markacije

100 godina planinarske markacije

01.07.2022.

Prije točno stotinu godina (1922.) slovenski planinar Alojz Knafelc uveo je u uporabu jednoobraznu planinarsku markaciju – bijelu točku s crvenim prstenom. Ta se oznaka, poznata kao Knafelčeva markacija, i danas primjenjuje u svim zemljama koje povezuje Dinarsko gorje i jedan je od prepoznatljivih simbola planinarstva u Sloveniji, Hrvatskoj i drugim zemljama.

footer
Copyright 2022 © Hrvatski planinarski savez   |   Hosting i održavanje: Auris d.o.o.