Izvještaj sa zimskog alpinističkog kampa Bad Gastein 22.-29.2.2020.

srijeda, 11.03.2020.

Pri povratku iz Bogovske grape smo okvirno Pero(Petak Kasum AOŽ) i ja (Josip Lukačević Lux AOŽ) dogovorili prijavak na alpinistički kamp koji se ove godine odvija na području Hone Tauerna,točnije Bad Gasteina. Bilo je 50% da idemo i 50% da neidemo,tj.mi smo htjeli ali morali smo ostalih 50% provjeriti kod kuće sa obitelji(čitaj ženama). Obojica smo imali istu taktiku koja je upalila. Okviran dogovor se znao, samo za početak prognoza nije baš obećavala ali bilo je još tjedan dana do pokreta. Trebali smo krenuti u subotu ali zbog privatnih obaveza i onda zbog jako loše prognoze smo to odgodili za srijedu 26.2.2020. Plan je bio da krenemo ujutro,popnemo Župančićevu grapu u Mojstrovki i nastavimo dalje za Austriju ali pri dolasku u Kranjsku Goru i dalje penjajući se gore prema Vršiću smo zajedno odlučili da nema ništa jer je padao jako mokar snijeg i sve je bilo u oblacima. Nastavili smo put Austrije u kuću HGSS stanice Zagreb koja je odlična i nalazi se na super mjestu. Na 30min vožnje možeš birati gdje češ ići penjati,skijati,turno,ma šta god. Raspremili smo se i spremili te ujutro odmah napali najbolji sektor koji je uvijek pun penjača i gdje su uvjeti savršeni, Anlauftal Eisarena kod Bad Gastein. Ujutro pri dolasku šok i nevjerica,nitko ne penje. Slapovi uopće nisu kao na slikama. Nakon kratkoga vjećanja smo odlučili ipak otići do tamo cca.1h pristuopa i iz bližega vidjeti kako to izgleda. U tome trenutku dolazi auto sa njemačkim regama i pomislili smo da bi moglo nešto biti ali smo se prevarili. Pri dolasku podno slapova smo skužili da je prvo toplo i sa svih strana teče voda i topise ali smo odlučili ući u Solospieler 120m AI 3 i nakon prvoga cuga smo absajlali dolje jer jednostavno uvjeti su bili jako loši. Pokunjeni smo se vratili nazad u kući,gledali prognozu proučavali sve moguće sektore i dan nakon smo otišli tražiti u jednom kanjonu dva slapa ali ništa niti od toga. Vjetar i snijeg i ništa od slapova,uopće nisu napravljeni. Odlučili smo se provozati do Rauris doline i tamo malo istražiti. Nešto je napravljeno ali friški snijeg,vrh iznad od cca.2500m i lavinska 3 i mi smo odustali. Vratili smo se nazad u kuću i već smo bili dosta frustrirani ali nadu nam je davalo to što nam dolazi sutra (subota) pojačanje (u svakom smislu te riječi) od Zeleta (Josip Zelić AOŽ) te Drageca( Dragan Dragićević AOŽ) i imaju neke informacije . Ujutro smo se našli na jednom parkingu i otišli vijdeti još jedan sektor,puni nade ali i tamo nije bilo ništa. Poslije smo otišli opet do Anlauftal Eisarene da se i njih dvojica uvjere u stanje slapova. Poslije toga smo još obilazili neke sektore za ubuduće. Inače,ovdje su slapovi na svakome koraku ali ove godine je jako loše. Pero je vidio na jednoj Fejs grupi da ima nešto napravljno na Stubachtalu u sektoru Grünsee. Ovo je najviše obećavalo. Odlučili smo ići tamo,podići se žicom do među stanice,i vidjeti kako to izgleda. Došla je i nedjelja i dan kada se vraćamo kući bez ijednoga ispaljenoga metka(čitaj ispenjanoga slapa) ali se još nismo predali. Ujutro buđenje,Zele pravi doručak za sve,Pero Kuha čaj,Dragec nas je probudio i bio tata a ja sam radio svakome po dva sendviča za taj dan uz Zeletovu asistenciju. Od HGSS kuće do žice ima 30min vožnje i negdje oko 10h smo pod slapom. Pero je bio jako loše i zbog zdravstvenih problema se spustio do doma cca.30min a nas tri smo krenuli u smjer ( ja sam isto bio li-la zbog uvjeta ali na Dragecovu sam priču popustio i ipak ušao). Ušli smo u smjer Eiskanal WI3, Zele je povukao prvi cug i još malo spojio, Dragec je nastavio dalje a ja sam se cijelo vrijeme šlepao. Bilo je ok,uvjeti dosta dobri. Dolje smo absajlali na ringove koji su u stjeni. Pero nas je čekao kod žice i i dalje mu nije bilo bajno pa smo se spustili nazad do auta,u kuću se spakirati i za Zagreb.

Po ovome ispada da je bilo najbolje da niti nismo ni išli jer su uvjeti bilo jako loši ali i to je škola. Najlakše bi bilo sjediti kod kuće i čekati idealno ali eto.

Zahvaljujemo se ovim putem HPS-u i Komsiji za alpinizam na sufinanciranju dijela troškova puta.

Autor:

Josip Lukačević Lux