Dovršena obnova Rossijevog skloništa na Sjevernom Velebitu

subota, 22.09.2012.

Poštovani prijatelji planina.

Čast nam je obznaniti da je obnova Rossijeve kolibe privedena kraju. U protekla dva i pol mjeseca koliba je prerasla iz ružnog pačeta, kakvu smo ju poznavali u zadnje dvije godine, u prekrasnog labuda. Vjerujemo da će mnogi ostati ugodno zatečeni sadašnjim izgledom, jer u hrvatskim planinama nijedan objekt nije niti slično uređen. Od stare kolibe ostali su samo zidovi, otvori u njima i krov, a sve ostalo je temeljito preuređeno.

Godine 2009., kada smo započeli s projektom uređenja, nismo bili niti svjesni koji golemi posao nam predstoji. Stara koliba bila je prostorno neiskorištena i zbijena niskim stropom, a zidovi su bili pune vlage. Iako, u tom obliku je i takva koliba ugostila mnoge generacije i prirasla srcu planinarima. Svjesni smo da smo rušenjem unutrašnjosti kolibe razbili i mnoga sjećanja i snove, no htjeli smo da taj objekt bude adekvatan okolišu u kojem se nalazi i u kojem stanuju vile i anđeli.

Sve ove tri godine nam je to bio i jedini motivator, kako Rossijevu kolibu učiniti još ljepšom i ugodnijom. Svjesni smo da stanje, u kojoj se nalazila u razdoblju uređenja, nije pratilo te namjere, ali to je karakteristika gradilišta – ona zabljesnu tek pred kraj.

Godinu 2010. pratilo je intenzivno rušenje interijera i obijanje žbuke sa zidova i odnašanje smeća u dolinu. Iste godine je ugrađena drenaža u tlu, postavljene su nove grede u krovištu, ugrađena su vrata i prozori, a kameno ziđe je konstruktivno konsolidirano. U ovoj godini smo u pet akcija uspjeli sanirati dimnjak, završiti grube zidarske radove, pobijeliti interijer, dovesti i ugraditi stolariju, te dovesti i postaviti namještaj.

Ponavljam ono što sam napomenuo na početku – vjerujemo da ovako obnovljena Rossijeva koliba ne samo da će biti na korist i ugodu svim planinarima, već predstavlja i vrijedno arhitektonsko remek-djelo. To samo ukazuje na problematiku arhitekture planinarskih domova u Hrvatskoj, koji su nekoć bili s pažnjom postavljeni u pejsaž, a poneki od njih danas trunu naočigled sviju. Vjerujemo da ćemo ovim dijelom obnove Rossijeve kolibe dati primjer i volju svim dobrim ljudima da se uključe u obnovu istih, jer oni koriste samo nama.

Najteže će biti zahvaliti svima, koji su podmetnuli svoja leđa, jer ih je bilo toliko da ih nismo stigli pozapamtiti, niti im zapisati imena niti kontakte – no, neka se barem ovim putem svi koji su ponijeli makar i vijak, osjećaju prozvanima – hvala Vam!

Želio bih navesti, sada pri kraju, imena užeg stožera obnove Rossijeve kolibe: Nikola Hapač, tajnik PD Kailaš i inicijator obnove. Ivan Juretić, arhitekt, stolar i fotograf, koji je uskočio u pravo vrijeme i zlatnim rukama priveo obnovu kraju. Robert Jonathan Loher, arhitekt i voditelj radova. Igor Cvek, koji je s Daliborom Vučetom vodio i uredio sve grube radove, i proveo tjedne na Rossijevoj obavljajući radove koje ne vidimo, a bez kojih, ovog što sjaji, ne bi bilo.

Hvala HPS-u, koji nas je u obnovi pratio podrškom kroz sve ove godine. Hvala Tihomiru Devčiću i svim djelatnicima iz JU NP Sjeverni Velebit, koji su nam omogućili da budemo gore i pomagali nas logistički kad god su mogli.

Hvala Ani i Petru Grku, Svenu, Zecu, Margareti Ćurić i Filipu Ruščiću, koji su zajedno s Danijelom Vukovićem pobijelili Rossijevu, Jozi Karadži, koji je izvadio dimnjak i ugradio novi, Ivanu Zorku-Zokiju, Igoru i Ivanu Hapaču, Vladimiru Novaku, Ratku i Igoru, Robiju, Branimiru, Davorinu, Marijanu i Zdenki, Saši (pozdravljamo Vas), Frediju, Aronu i Davoru iz Kraljevice, Ferdi i Andreju, Goranu Bukovcu, koji je s ekipom iz Kutereva iznio golemi teret na objekt, članovima PD Sv. Patrik, koji su u dvije sezone iznijeli grede i betona – i svim vrijednim rukama i dobrim ljudima.

Neka nam Rossijeva koliba bude na čast i veselje.

(Robert Jonathan Loher)