Preminuo Boris Buljan (PD Svilaja, Sinj)

ponedjeljak, 01.05.2023.

U subotu 29. travnja 2023., nakon duge i iscrpljujuće bolesti u 77. godini života, u krugu svojih najmilijih, otišao je Boris Buljan, počasni predsjednik Planinarskog društva Svilaja u Sinju. Bio je dijete vrličke kale, suprug, otac, planinar, planinarski vodič, markcist i zaštitar prirode koji je za sebe uvijek govorio da je samo običan prolaznik koji voli prirodu.

Svojim zalaganjem, vedrinom, mudrošću i bogatim životnim iskustvom utkao je neizbrisiv trag u planinama, svijetu planinarstva i generacijama strastvenih planinara. Njegova ‘planinarska’ karijera započela je 1960-ih godina kada je kao mladić obilazio antikvarijate i knjižare, satima istraživao i upijao sve što se ticalo planinarskih tema. Kasnije je biran u upravu PD-a Svilaja i obavljao je dužnost tajnika i blagajnika, te bio predsjednik Društva od 1978. do 1979., 1982., 1986. – 1987., 1998. – 2019. a tada je izabran za trajnog počasnog predsjednika PD-a Svilaja.

Iza Borisovih godina stisnule su se tisuće prehodanih kilometara po domaćim i drugim planinama, obilaznicama i putovima. Za svoj rad, doprinos razvoju planinarstva, suradnju među društvima, raznim akcijama i planinarskim pothvatima, kao i za vođenje društva, 1982. dobio je zlatni znak Hrvatskog planinarskog saveza. Godine 1988. nagrađen je Zlatnom plaketom SFK Sinj. Nositelj je brončane, srebrne i zlatne značke Hrvatske planinarske obilaznice i značke Velebitskog planinarskog puta. Od 2009. imao je status markacista, a osim toga je posjedovao zvanje planinarskog vodiča i čuvara prirode. Sudjelovao je u radu Glavnog odbora HPS-a i Komisije za planinarske putove HPS-a. Kao krunu svojoj planinarskoj karijeri, dobio je plaketu HPS-a za doprinos razvoja hrvatskog planinarstva 2014. godine.

Također, bio je suradnik Željku Poljaku u sveobuhvatnom i bogatom izdanju knjige »Hrvatske planine«. Zaslužan je brojne markirane putove po Svilaji, Kamešnici i Dinari, ali i za razvoj Cetinske transverzale te osnivanje i gradnju planinarskog doma Orlove stine na Svilaji. Tako je 2003. postavljen kamen temeljac koji će kasnije prerasti u prekrasnu dvokatnicu snažnog imena »Orlove stine«’, a Borisove riječi su se ostvarile: »Dom okuplja ljude, tu je svatko dobrodošao. Tu se ne raspravlja i ne čini zlo. Dom je na radost svih koje planine zovu, odmaraju i napune pozitivom.«

U slobodno vrijeme, bio je strastveni kolekcionar planinarskih pisanih materijala i knjiga. Skupljao je sve brojeve časopisa »Naše planine« i »Hrvatski planinar«, a u rokovnicima pažljivo bilježio sve gdje se ikada spominjala planina Svilaja i njeno društvo. U planinama je upoznao stotine ljudi, s nekima surađivao, istraživao, pisao, organizirao, vodio izlete, penjao se, planinario i uživao. Za svakog je za života pronašao riječ pohvale.

»Tko dođe jednostavan u prirodu, velika je vjerojatnost da će se zaljubiti u nju i planine. Zato treba doći i pustiti da ti planina sama ispriča o sebi, ali i o tebi, zbog čega si ti tu.« rekao je jednom prilikom.

Prošle 2022. dočekao je stoti rođendan planinarstva u Sinju i službeno otvorenje doma Orlove stine. U tom dugom razdoblju, više od pola stoljeća bio je aktivan. Svilaja je bila njegov život i u rokovnike, dupkom popunjene značkicama, nikada neće stati svi životni usponi i padovi, ljudi, anegdote, priče, vicevi i fotografije što su on i Svilaja zajedno doživjeli. Njegov doprinos planinarstvu Sinja, Cetinske krajine i Hrvatske ostat će trajno zabilježen i u ljubavi čuvan svim generacijama koji će kročiti njegovom Svilajom i svim divnim planinama.

Adio planinarski meštre! Planinari gore po oblacima, markiraj nam staze i kroji obilaznice po plavetnilu. Mi ćemo, onako kako si nas učio, nastaviti čuvati naše planine, a posebno tvoju Svilaju.