Nepoznato o poznatom: Tomislavov dom - požari

nedjelja, 28.01.2024.

U starim brojevima Hrvatskog planinara mogu se pronaći razne zanimljivosti. Članke o Tomislavovom domu nalaze se u više brojeva a ovdje su izdvojene dvije o velikim požarima koje su zahvatile dom. Jer, na početku svoje priče Tomislavov dom je zamišljen kao planinarski dom u kojem će se okupljati planinari koji dođu na Sljeme nakon spuštanja s njegovog vrha. Dom, koji je sada hotel, nalazi se 27 metara ispod samog vrha Sljemena.

Bila je to noć, 4./5. veljače, godine 1934., kada je hrvatsko planinarstvo slavilo svojih šezdeset godina postojanja i godina koja će se zauvijek pamtiti po katastrofi. U plamenu je nestao Tomislavov dom. Dom koji je u ono vrijeme bio okupljalište svih planinara pa i izletnika koji su pohodili sljemenske vrhove. U početku se Dom sastojao samo od jednog krila zgrade koja je tada bila lugarnica popularnog naziva „Gradska kuća“, a koju je o svom trošku uredila Zagrebačka gradska općina. Nakon niza godina i pokušaja na prijedlog Hrvatskog planinarskog društva, Grad Zagreb daje na zakup od 20 godina cijelu kuću koja je već kroz godinu dana nadograđena i spojena verandom da bi se 1925. godine, zbog ukazane potrebe sve većim brojem planinara koji su posjećivali Medvednicu i Sljeme, nadogradila postojeća kuća. Bilo je to doba kada se obilježavala tisućita godina hrvatskog kraljevstva te je stoga kuća dobila naziv „Tomislavov dom“.

Drugog dana proslave 60-godišnjice HPD-a, prilikom polaganja temeljnog kamena za izgradnju novog doma, u samu utrobu isklesanog kamena polegnuta je povelja u cijev od olova i bakra koja je sadržavala fotografiju starog doma i potpise upravnog odbora Središnjice HPD-a.

Niti devedeseti jubilej hrvatskog planinarstva nije protekao bez tragedije i to ponovno u obliku požara omiljenog Doma. S Medvednice je i ovoga puta stigla vijest koja je zaprepastila cijelu javnost, ne samo planinarsku. Uništen je ponos planinara, Tomislavov dom. Otvoreni plamen koji je izbio na krovu primijetili su prekasno slučajni prolaznici tog dana na Medvednici. Detaljna istraga otkrila je i uzrok ovog požara koji ide na duše dvojice limara koji su nepažnjom i krajnje nemarnim odnosom prema svom radu, zanemarili pažnju prilikom rada sa benzinom. Time su i opovrgnuta sva nagađanja oko neispravnih električnih instalacija i dimnjaka. Niti vatrogasci koji su ubrzo stigli i više od 24 sata neprekidno se borili s vatrenom stihijom nisu uspjeli spasiti mjesto za koje su vezane tolike uspomene i osjećaji.

Za spomen i pohvalu ostaje još iskazana žrtva osoblja koje je, uz pomoć školske mladeži koja se tamo zatekla na izletu, uspjela spasiti veći dio inventara, iako teško oštećenog, izvlačenjem na sigurno mjesto dodavajući izbacivane stvari nepoznatim dječacima i djevojčicama.

Dnevni tisak im je izrazio zahvalnost:“… te dječje ruke radile su tako spremno i ustrajno kao i ruke onih koji su na Medvednici prvi put udarili temelje planinarskog doma. Kao da su te male glavice znale kako plamen uništava nešto što je s tom planinom povezano poput borova i livada. Da, davno je tome što ovamo na bilo zelene Medvednice svraćaju ljudi.“ – Branimir Špoljarić.