Nepoznato o poznatom: Nikola Aleksić

nedjelja, 31.03.2024.

Iznenadnom i brzom smrću, 3. travnja prije 24 godine, Hrvatski planinarski savez ostao je bez još jednog planinarskog velikana, tada dopredsjednika, Nikole Aleksića. Iznenada mu je pozlilo na sjednici Izvršnog odbora te večeri, a brzom intervencijom Hitne pomoći prevežen je u bolnicu u kojoj je u 21 sat i preminuo od srčane kapi.

Rođen u Osijeku 1937. godine; kao planinar djeluje u PD „Jankovac“ dok školovanje nastavlja u Zagrebu gdje se i zadržava ispunjavajući svoje dane između ostaloga i kao svestrani planinar kroz PD „Zagreb“, a potom i kroz PD „Vihor“ čiji je bio i jedan od osnivača.

Planinarskom obrazovanju prethodila je diploma Pedagoškog fakulteta na kojemu je kroz smjer fizičkog odgoja kao nastavnik mogao usavršavati svoje planinarstvo. Razvio se u dobrog planinarskog predavača, a uz nazive vodiča, instruktora, gorskog spašavatelja, skijaškog učitelja i fotografa istaknuo se i kao organizator velikih akcija i manifestacija te međunarodnih susreta.

Svojim širokim planinarskim znanjem bio je poznat i van granica Hrvatske; završava tečaj za vodiče zimskih pohoda u Švicarskoj te tečaj za trasere orijentacijskih natjecanja u Danskoj, a kao član PD „Vihor“ iz Zagreba obilazi planine od Etne i Ararata do Olimpa i Karpata.

Poznat je po svom doprinosu pri uspostavi Velebitskog planinarskog puta, a najviše truda i znoja uložio je u gradnju planinarskih objekata od Zagreba, Gorskog kotara i Velebita.

Ale, kako su ga zvali njegovi znalci i planinari, više od 30 godina brinuo se o Domu na Zavižanu, tamo je bio „majstor za sve“.

Od amatera markaciste i organizatora raznih planinarskih škola i pohoda, stručnih skupova, tiskanja raznih publikacija do zaposlenja u HPS-u kao instruktor sa 26 godina života, profesionalnu dužnost nastavlja i obnaša punih 30 godina na mjestu tajnika Saveza.

Kao što je i sam znao istaknuti, u svojih 40 godina djelovanja u Savezu, od čega 6 godina amaterski, stekao je velik broj planinarskih prijatelja, a ponešto i protivnika. Kao predstavnik Saveza obišao je sva planinarska društva posebno njihove skupštine i manifestacije. Svojom smirenošću, iskustvom i savjetima nebrojeno puta je pomogao društvima da pronađu najbolja rješenja za njihove probleme. Kao administrativac i operativac u jednoj osobi temeljito je poznavao planinarsku problematiku koju je svojom neiscrpnom energijom i kao terenski radnik rješavao.

Bio je i član uredništva časopisa „Hrvatski planinar“.

Odlikovan je mnogim planinarskim priznanjima i osobito onim najvišim, Zlatnim te Plaketom HPS-a.

U povodu 10-godišnjice profesionalno-amaterskog rada Nikole Aleksića u časopisu Naše planine (1973, 5-6) dr. Željko Poljak je napisao: „Veoma su rijetki ljudi kojima je hobi i profesija identičan pojam i koji na taj način čitav svoj život posvećuju jednom jedinom području djelovanja.“

Takav je bio Ale.

Izvori:
HP 2000/4, HP 1997/2, NP 1973/5-6