Nepoznato o poznatom: Osnivanje HPD

utorak, 30.04.2024.

Ogulin, proljeće 1874. godine, mladi upravni činovnik, Srbin Budislav (Bude) Budisavljević i mladi pravnik, Hrvat Vladimir Mažuranić, sin „bana pučanina“ Ivana Mažuranića, ćaskaju tako prisno i prijateljski u hladovini nekadašnje ogulinske pukovnije, vjerojatno se dosađujući.

Prilazi im pomalo čudnovati stranac, znameniti austrijski alpinist, profesor matematike sveučilišta u Grazu dr. Johannes Frischauf, odličan poznavalac slovenskih i hrvatskih planina te budući inicijator osnutka hrvatskog planinarskog društva.

Taj susret bio je presudan u povijesti hrvatskog planinarstva i mnogo je zapisa u tom susretu. Pokušati ćemo izdvojiti neke zanimljivosti.

U jednom od pisama koje je dr. Johannes Frischauf iz Graza poslao Budi glasi:
„…Slobodan sam priposlati Vam izvještaj o posljednjoj mjesečnoj skupštini štajerskoga planinskog družtva. Ujedno se usuđujem zapitati najuljudnije: da li će ljetos koje družtvance poći iz Ogulina na Plješivicu ili na Plitvička jezera? Bude li mi voljkako moguće, pridružio bih se, da upoznam i te krajeve Hrvatske… Kako je sa hrvatskim alpinskim družtvom? Mi u Grazu živo želimo, da ožive što prije. Sada već ponovice rade ugarsko, galičko, pače i francesko društvo; a njemačko, austrijsko, švicarsko i talijansko, postoje već odavno. Sva se ova družtva dobro paze i domienjaju zamjenito; a baš ovakva su družtva te kako podobna, da zbliže strane elemente....“

Potaknut dolaskom Frischaufa i njegovim nagovorom pismima, Bude se pismeno obraća u Zagreb, profesoru geologije dr. Gjuri Pilaru, koji mu pozitivno odgovara.

Ubrzo su se na Pilarev poziv, 15. listopada 1874. godine, u zgradi Narodnog muzeja u Zagrebu, a radi dogovora oko osnivanja planinarskog družtva sakupili: Bude Budisavljević, Spiro Brusina, Gjuro Crnadak, dr. Uroš Čučković, Vaso Dizdar, Ilija Guteša, Josip Janda, Petar Matković, dr. Josip Schlosser, Josip Torbar, Ljudevit Vukotinović i Pavao Žulić.

Gjuri Pilaru, Josipu Torbaru i Ljudevitu Vukotinović je povjerena izrada društvenih pravila.

Predložena pravila tadašnja Vlada prihvatila je 20. ožujka 1875. godine, a prva glavna skupština sazvana je za 29. travnja 1875. godine na kojoj se sastalo 26 članova te za predsjednika u 1875. godini izabralo dr. Josipa Schlossera.

Nakon prvotnih dilema oko naziva društva, jednoglasno je, kratko i jasno, odlučeno o nazivu: Hrvatsko planinsko družtvo.

Prema podacima u prvoj poslovnoj godini (1874-1875.) broj članova se navodi kao 252 + 1 = 253 odnosno taj 1 član, bila je žena…prva Hrvatica, članica i „organizirana“ planinarka, Josipa Vrbančić.

Od spomenutih izdvojit ćemo dr. Josipa Schlossera, predsjednika HPD-a u prvoj radnoj godini:
Rođen 26. siječnja 1808. u Jindřihovu u sjevernoj Moravskoj. Obitelj je htjela da postane svećenik, no sve se više počeo zanimati za prirodne znanosti pa je upisao studij medicine u Beču gdje je diplomirao. Najprije je radio kao liječnik u bolnici u Beču, potom je proučavao koleru u Lombardiji i Veneciji, a 1836. postao je profesor botanike u kirurškoj školi u Salzburgu gdje je brzo došao u sukob s nadređenima. To je bio povod Schlosseru da 1836. dođe u Hrvatsku.

U početku je kao osobni liječnik grofa Ladislava Pejačevića djelovao u Našicama, a zatim seli u dvorac Sveta Helena nedaleko Svetog Ivana Zeline gdje je bio osobni liječnik grofa Adamovića Čepinskog.

Nakon Varaždinskih Toplica i Križevaca, vraća se u Zagreb 1864. kad je postao praliječnik Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.

Schlosser je poznatiji po istraživanjima biljnoga i životinjskog svijeta Hrvatske pa se smatra osnivačem znanstvene botanike u Hrvatskoj. Osobito su mu značajna istraživanja hrvatske flore u suradnji s dugogodišnjim prijateljem Ljudevitom Vukotinovićem s kojim je prošao gotovo sve hrvatske planine.

Kao prirodoslovac, uz floristiku se bavio i istraživanjima ptica i leptira.

Zbog svojih zasluga dobio je titulu viteza, s pridjevkom Klekovski, u čast planine Klek.

Tijekom boravka u Križevcima Schlosser se oženio Izabelom Žigrović koja je rano umrla. S njom je dobio dvojicu sinova, Levina i Ljudevita. Hrvatsku je prihvatio kao svoju domovinu pa je i svoje srednje ime Kalasancije pisao kao Krasoslav.

Josip Kalasancije Schlosser Klekovski umro je u Zagrebu 27. travnja 1882. i pokopan na Mirogoju. Osim Schlosserovih stuba u Zagrebu, njegovo ime nose i Schlosserova livada i planinarski dom podno Risnjaka.

Predsjednik HPD-a bio je od 1874-1876. godine.

Izvori:

• HP 1999/05
• https://nacionalnemanjine.hr/josip-schlosser-utemeljitelj-hrvatske-znanstvene-botanike/