Tri vrha

četvrtak, 27.06.2024.

Pohod Tri vrha Vrgorskoga gorja postaje tradicionalan. Poći iz Vrgorca preko cijeloga Matokita na Sv. Mihovil pa nakon prespavane noći u planinarskoj kući Studenki popeti Veliki Šibenik i vratiti se ponovno preko Matokita u Vrgorac. Bio je to san nekolicine vrgorskih planinara i, evo, ostvario se.

Prvi dan: subota, 4. 5. 2024. god.

Okupili smo se u subotu 4. 5. u 6:00 h, nas 30 ide preko Matokita. Spremili smo stvari za noćenje u kombi koji će ih odvesti do starog sela Bokšići. Zadnje upute glavnog vodiča i polazimo na Matokit stazom preko visoravni Poljanice. Grupa je velika, ali uz prihvatljiv tempo stižemo na Sv. Roka u 9:00 h. S Roka, ispod Zagona i šumovitog Razdolja, silazimo na dolac Roč. Ispod vrha Prijevorac dolazimo do zaseoka Turići. Kratka pauza dok se okupimo pa nastavljamo prema selu Bokšići, slijedi lagani uspon do ispod Ošljeve glave iznad Zamagorja i dalje preko visoravni na cca 900 m/nv se spuštamo u selo Bokšiće. Do Bokšića postoji makadamski put. Tu je par članova društva vozilima dopremilo rezervnu opremu i opremu za noćenje cijele grupe. Slijedi planinarska staza do kuće Studenka u starom selu Pivci, svu opremu nosimo, svatko svoju, nekih pola ure do kuće.

Oko 14:00 h smo kod kuće. Tu nas iznenadila grupa planinarki iz Omiša, ne mogu hodati s nama, došli su nas pozdraviti i podržati na pohodu. Kada smo već bili na Mihovilu, došao je i naš Stipe Božić da nas pozdravi i podrži. U kući par naših članova, stigli su u rano jutro, pripremaju zajedničku večeru, drva za logorsku vatru i sve ostalo što bi nam moglo biti potrebno tijekom boravka na kući. Tu je duži odmor, pijemo kavu, uzimamo pitku vodu, spremamo opremu. U 15:30 krećemo na Sv. Mihovil. Put do vrha nije nimalo lagan, treba biti skoncentriran na svaki korak, pomalo se javlja umor pa neki odustaju od uspona i vraćaju se prema kući. Na Sv. Mihovilu, „našem Matterhornu“, evo nas oko 17:30 Kratka pauza za slikanje i uzimanje pečata uz predivne poglede na Biokovo i vrhove u okruženju, vidi se i more, otok Hvar i Hvarski kanal. Povratak lagano, niz greben Mihovila do kuće gdje oko 19:30 završavamo s turom. Na Studenki nas čeka večera, logorska vatra, druženje, smijeh. Pravimo i malu svečanost, dijelimo zahvalnice planinarskim udrugama, a onda treba ići na počinak jer sutra nas čeka još jedan zahtjevan dan. Dio planinara spava u šatorima na uređenom prostoru kraj kuće, ostali u kući.

Drugi dan: nedjelja, 5.5. 2024. god.

Ustajanje zorom, kava, doručak, spremamo opremu i nosimo u Bokšiće. Nakon ure vraćamo se na kuću odakle slijedi uspon na Veliki Šibenik, južnom stazom preko Bunara. Na vrhu smo oko 9:00 h. S vrha se spuštamo grebenom na prijevoj Bestrine (na cca 1000 m/nv). Dalje idemo preko Bestrina, između vrhova Velika glavica na jugu i vrha Kalivrat – sjeverno do sela Turići. Tu smo oko 12:00. Dio grupe u Turićima odustaje od pohoda, vraćaju se vozilima u Vrgorac, ostali dopune vodu i idu prema Matokitu, stazom kojom smo dan prije stigli u Turiće. Putem svraćamo do Velike i Male pećine, imamo vremena više nego dovoljno da se za dana spustimo u Vrgorac. Čak se dva puta i odmaramo, ali baš baš odmaramo: ležimo u travi i smijemo se. Ponovo se penjemo na Sv. Rok, sada sa zapadne strane. Već smo umorni, pa je ovo i najteži dio pohoda. Na vrhu nas čeka naš kolega , donio je svježu vodu. Tu se opet odmorimo, a potom dobro raspoloženi polazimo niz greben Matokita prema Vrgorcu. U Vrgorcu smo u 18:00.

I za kraj. Trasa pohoda duga je oko 40 km. Treba savladati oko 2880 m uspona i 2920 m spusta. Prijeći tri lijepa, ali zahtjevna grebena. Matokit (1062 m/nv) koji penjemo dva puta, Sv. Mihovil (1245 mnv) i Veliki Šibenik (1314 mnv), spustiti se i popeti više udolina i visoravni (Roč, Bestrine, Zamihovlje, Razdolje, Poljica). Za hodanje po cijeloj stazi potrebno je 22 – 23 h s pauzama i noćenjem na planinarskoj kući. Na pohod je došlo 30 planinara iz 11 planinarskih udruga iz Zagreba, Sinja, Šibenika, Splita, Makarske, ali i iz BiH (Bugojna i Uskoplja – Gornji Vakuf), tako da ovaj pohod ima i međunarodni karakter. Pohod je zahtjevan, ali svi planinari s prosječnom fizičkom spremom mogu ga proći.

Hvala svim sudionicima pohoda, veliko hvala i članovima našeg Društva koji su u različitim fazama sudjelovali u pripremi i organizaciji ture.

HPD Vrgorac, 26. lipnja 2024.g.

Izvješće napisali: Ana Mihaljević, Neven Galić i Nikola Jurić