Nepoznato o poznatom - Dragutin Brahm

četvrtak, 04.07.2024.

27. lipnja 1938. godine, pri prvom pokušaju uspona na najveću stijenu na Velebitu i najznamenitiju stijenu u Hrvatskoj na Paklenici, svoj život je ugasio Dragutin Brahm nes(p)retnim i točno neutvrđenim padom. Imao je samo 29 godina.

Rođen u Zagrebu 26. kolovoza 1909. odrastao je u okruženju soboslikarske radionice „Brahm“ u obiteljskoj kući na Medveščaku. „Raca“ mu je bio nadimak kojega je dobio po djedovom dućanu mješovite robe „Bela Raca“.

U Klubu „Cepin“, čiji je bio jedan od osnivača, obavljao je dužnosti blagajnika, tajnika, knjižničara i potpredsjednika. Osim planinarstvom i alpinizmom bavio se i soboslikarstvom, glazbom i pjesništvom.

Kao glazbenik skladao je brojne skladbe a najpoznatija i među planinarima je „Moj Zagreb tak imam te rad“.

Za svog kratkog života želio je probati sve, uz društvo i zabavu. Bio je i pročelnik Visoko-alpinističke sekcije Kluba. Pored obavljanja svojih klupskih dužnosti redovito je nedjeljama bio na izletima.

Osvrnimo se na nesretni događaj koji se dogodio na stijeni Urljaj Kuk (toponim čije podrijetlo vuče iz velebitske mitologije) danas poznatiji kao Anića Kuk.

Četvorica planinara krenula su u avanturu Paklenicom iz Zagreba do Starigrada gdje su bili smješteni. Samo jedan od njih je već tog dana otišao do Anića Kuka u Paklenicu razgledati smjer kojim bi se sutradan okušao kao penjač, a bio je to Dragutin Brahm. Rano jutro, oko 3 sata, sva četvorica su krenula prema Paklenici no kada su i ostali vidjeli Anića Kuk i zamišljeni Brahmov smjer, istog trena su odustali dok je samo Brahm inzistirao da ga ispenje. Ipak je Ladislav Makovac, jedan iz pratnje, pomalo prisiljeno odlučio krenuti za Brahmom ne želeći ga ostaviti samog. Iako su već u samom početku nailazili na probleme pri penjanju i unatoč Makovčevom opominjanju Brahma da odustanu…to se nije dogodilo. Penjanje je zapelo, a bilo je već 9 sati. Makovac se na jednoj polici (visine oko 300 m) osigurao klinovima i užetom, osiguravajući tako i Brahma koji se nalazio iznad njega, prvi na navezu. Osjetio je kako iznenada uže popušta i kako Brahm pada pored njega viseći na užetu. Jedan od neprovjerenih navoda je i taj da je Drago htio zabiti klin u stijenu, a u tom se trenutku držao samo jednom rukom za kamen koji je popustio uslijed čega je izgubio ravnotežu te pao i udario glavom u stijenu. Drugi izvori pak navode da se možda radilo o sunčanici kao razlogu gubitka kontrole nad užetom, trenutna slabost uz visoke temperature. Nakon pokušaja pružanja pomoći Makovac je shvatio da je Brahm mrtav, a samo spašavanje i spuštanje trajalo je satima.

Dvije godine nakon pogibije Brahma, upravo na taj dan, penjači Slavko Brezovečki i Marijan Dragman savladali su taj dio stijene Anića kuka te u čast svog prijatelja nazvali ga „Brahmov smjer“.

Pogibija Dragutina Brahma bila je ujedno i prvi smrtni slučaj u povijesti hrvatskog alpinizma.

Izvori:
HP 1938-09
HP 2004-09
HP 2004-10
TOPONIMIJA NACIONALNOGA PARKA PAKLENICA, Nataša Šprljan, https://dizbi.hazu.hr/a/?pr=i&id=827854
Fotografija preuzeta s
https://www.facebook.com/NPPaklenica/photos/prije-80-godina-dana-27/1463143253787759/?locale=de_DE&paipv=0&eav=AfbqO2aiZr6T2Wa2zEoLirpIAKVfin01qQs_ZX9xk_5MotCyuEmhe8ZPHKHBL0qI2pQ&_rdr