Nepoznato o poznatom: Krajačeva kuća

subota, 17.08.2024.

Još davne 1914. godine Ivan Krajač je isticao kako cijeli Velebit treba u što kraćem roku u kulturnom pravcu učiniti hrvatskim, misleći pritom na izgradnju objekata koji će služiti potrebi planinarstva. Iznosi ideju zidanja male kolibe na području Zavižanske kose, gornjeg Zavižana ili Zavižanskog Pivčevca kako bi primjerice zagrebački planinar s lakoćom mogao posjetiti Velebit i zimi.

No tek krajem Prvog svjetskog rata, Krajač intezivno istražuje mjesto za planinarsku kuću na zavižanskim predjelima. Spominje se 1922. godina i zamolba Hrvatskog planinarskog društva (danas Saveza) Ministarstvu šuma i ruda da im u kršu dozvoli gradnju planinarske kolibe i to na mjestu gdje bi se prema zapadu i sjeverozapadu otvorio opširan pogled prema moru, u blizini Zavižanske kose, negdje oko 1600 m n/m.

Na Novu godinu 1927. pala je i konačna odluka da se odredi točna lokacija zavižanske kuće i to baš u zimsko doba i u vrijeme kad se na takve lokacije tada nije išlo. Ipak su se tog vedrog dana na to odvažili Ivan i Franjo Krajač, Konrad Nabršnig i Josip Brkić iz Jastrebarskog te poduzetnik gradnje Marko Vukelić. Stajali su tako u podnožju Vučjaka, divili se pogledu i zaključili složno da baš na ovom mjestu treba graditi kuću. Opisuje Krajač kako je baš s tog mjesta najopširniji i najbolji pogled jer, kad stoji leđima okrenut stijeni Vučjaka, na desno se vidi more sa svim otocima, a lijevo Sjeverni Velebit, Zavižanski vrhovi Pivčevac, Gornji Zavižan pa Lubenska Vrata sa dijelom Hajdučkih kukova te Gromovača.

Krajač je u doba gradnje kuće bio ministar trgovine i industrije te je svojim trudom i radom uspio odobriti jedan dio sredstava iz državnog proračuna za gradnju koja je počela i bila završena u istoj godini.

15. kolovoza 1927. otvorena je uz svečanost kojoj su prisustvovali brojni planinari iz cijele države i 200tinjak žitelja podgorskih krajeva zajedno sa župnikom Franjom Ljubičićem iz Starigrada Jablaničkog.

U znak priznanja za tadašnji Krajačev rad na popularizaciji Velebita i ostalih naših planina, kuća je dobila naziv „Krajačeva kuća“.

U opisu tadašnje kuće stoji da je to bila zidanica dimenzija 8 x 6 koja se sastojala od kuhinje sa štednjakom i sobe 5 x 5 sa tavanom i u nuždi je mogla primiti i do 50 ljudi. Imala je i cisternu s 2000 l vode, a sam trošak gradnje dosezao je do tadašnjih 70.000 dinara iako se procjenjuje da je ta suma do potpunog završetka gradnje dosezala i do 90.000 din.

Uz pomoć Banske uprave od 5.000 din, 1938. godine kuća je proširena za još jednu sobu te je uz pomoć inženjera Pleše izgrađena i veranda ispred kuće.

Sav trud i rad oko kuće nestao je njenim uništenjem u Drugom svjetskom ratu.

Zgrada koju danas nazivamo Planinarski dom na Zavižanu izgrađena je na temeljima planinarske „Krajačeve kuće“.

Izvor: A. Rukavina: Planinarsko djelovanje dr. Ivana Krajača, Senj, zb. 20, str. 173.-194. (1993.)