Nepoznato o poznatom: Rossijevo sklonište

četvrtak, 22.08.2024.

Da bi smo saznali nešto o Rossijevom skloništu (kolibi) saznajmo kroz par crtica ponešto o osobi čiji naziv ta građevina nosi.

Strastveni planinar Ljudevit Rossi potječe iz talijanske obitelji, rođen je 14. 8. 1850., a majka mu je bila Hrvatica iz Senja. Tijekom njegova odrastanja s obitelji se nekoliko puta selio te je živio u Bakru, Rijeci, u selu Maljevac na Kordunu te konačno u Karlovcu. Slobodno je vrijeme provodio proučavajući biljke, a posebno ga je zanimala flora južne Hrvatske i okolice Karlovca u doba kad je prometna povezanost s tim dijelom Hrvatske bila vrlo slaba. Jedan je od četvorice hrvatskih istraživača botaničara (ostali su Schlosser, Vukotinović i Hirc) koji nisu bili po zvanju botaničari, ali su mnogo pridonijeli istraživanju hrvatske flore. Rossi je istraživao i mekušce te je svoju veliku zbirku od 18.000 komada darovao Zoološkom muzeju u Zagrebu.

Velik dio slobodnog vremena Rossi je proveo planinareći s prijateljima Dragutinom Hircom i Vjekoslavom Novotnijem, s kojima je propješačio gotovo cijelu Hrvatsku. Uzmimo u obzir da tada nije bilo ni planinarskih kućica ni izgrađenih, a kamoli označenih putova. Na tim je putovanjima uz svakojaka odricanja i napore prikupljao botanički materijal za svoja istraživanja velebitske flore. Vodio je i ekspedicije s noćenjima pod šatorom, a da pritom nije imao nikakvu materijalnu ni moralnu potporu bližnjih mu institucija.

Istaknimo da je od mnoštva tekstova napisao i djelo „Velebitom i njegovim Primorjem duž i poprijeko“.

Umro je 4. 7. 1932. u Karlovcu, pokopan sa svim vojnim počastima te ispraćen govorima članova JAZU i Hrvatskog planinarskog društva.

Sklonište je počelo graditi HPD 1928. godine potporom Oblasnog odbora zagrebačke oblasti na lokaciji Rožanskih kukova, između Pasarićeva i Hirčeva kuka. Daljnju brigu 1929. preuzima bivši predsjednik i „začasni“ član Ivan Krajač koji je ujedno i inicirao gradnju te izabrao mjesto na kojem će se graditi.

Ono se nalazi na 1580 m, u srcu Rožanskih kukova, neposredno ispod stijene Pasarićeva kuka. Prizemna je to zgrada zidana od klesanog kamena, koja se lijepo uklapa u kamene litice uz koje je izgrađena. Veličine je 5 x 4 x 2 m, a ima jednu prostoriju u kojoj je skupni ležaj za desetak osoba, štednjak za pripremanje hrane, stol sa stolicama i mala cisterna s vodom.

Detaljan opis građevine nalazi se objavljen u časopisu „Hrvatski planinar“ (1929/10, str. 289), a kojeg je Ivan Krajač dostavio HPD-u.

Prigodom proslave Rossijevog 80. rođendana u Botaničkom zavodu (15. 12. 1929.) pred nazočnima predsjednik Josip Pasarić je svečano objavio odluku da ga, u znak priznanja i zahvalnosti za sve njegove zasluge, Hrvatsko planinarsko društvo proglašava svojim "začasnim" članom i da je donesen zaključak da novoizgrađena planinarska koliba na Rožanskim kukovima u sjevernom Velebitu nosi ime „Kuća Ljudevita Rossija“.

U dane 15. do 17. 8. 1930. godine svečano se obilježavala posveta i otvorenje Rossijeve kolibe (ujedno i proslava trogodišnjice „Krajačeve kuće“)

Zbog stalnog utjecaja vlage i surovih vremenskih uvjeta, nažalost i ljudskim nemarom, sklonište je unazad više godina popravljano i obnavljano te i dan danas služi planinarima kao uporište za uspone u teško pristupačnom labirintu Rožanskih kukova.

Trajan i neizbrisiv trag na Ljudevita Rossija, njegove ideale i ljubav prema prirodi i planinarstvu, ostat će vječno zapisan kao podsjetnik svim planinarima te ostalim ljubiteljima prirode koji budu kročili njegovom kolibom.

Izvor:
• „Hrvatski planinar“ (1928/10, 1929/10, 1930/01-09, 1932/08, 1933/07 i 2010/07)
• Mladen Strižak: Povodom 150. obljetnice rođenja Ljudevita Rossija, Senj, zb. 28, 281-290 (2001)
• https://www.hps.hr/info/planinarske-kuce/planinarsko-skloniste-rossijevo-skloniste/