Nepoznati Žumberak
subota, 01.11.2025.
Haj, haj, haj divan je Žumberak kraj!
25.10. zaputili smo se, nas 53 na Žumberak, onaj skriveni, manje poznati. Zaobišli smo Geru i Sošice, a došli smo do doma Vodice, i tamo proveli kvalitetnih oko 2 sata uz nezaobilaznog domara Zlatnog. Bila je ovo jedna lijepa kružna tura, popraćena prekrasnim danom i dobrim društvom. Sama staza umjerenog nagiba, i široka. Skrivenost i nedostupnost Žumberka proizlazi iz njegovih šuma, voda i vijugavih cesta. Cesta je postajala sve uža do našeg polazišta na turu u Kupčini Žumberačkoj, tik uz ribnjake s pastrvom. A šuma nam je u suradnji s plavim i čistim nebom pružila doživljaj jesenjih boja, ali uz povremene vidike koji su otvarali žumberačke tajne. A žumberačke vode napunjene kišom od prethodnog dana pratile su nas, nekada javno, a nekada tajno krijući se u kanjonu ispod Sopotskog slapa. Zapravo, bio je ovo put vode koja se sakuplja vjerojatno u vrtači negdje iznad Pliješi, a zatim probija na Vodicama, i nastavlja dalje svoj put spajajući se s nekoliko vodenih tokova, prelazeći preko Sopotskog slapa, i tako formira izvor rijeke Kupčine. U planinarenju one najstarije planinare ne zovemo veterani nego seniori, i stvarno su opravdali taj naziv. Posebice naš Blaž koji je s nepunih 88 godina prošao čitavu stazu od 17 km, a pored njega su Krešo i Miro kao djeca koja brižno paze na svaki Blažev korak.
A ovako piše Josip Poljak 1931. u Hrvatskom planinaru:
Divan je kraj Žumberak sa rijetkim prirodnim ljepotama u takvoj našoj blizini, a ipak je kao neko planinarsko pastorče u velike zanemarivan od nas planinara. Neopravdan je taj naš nemar prema Žumberku, jer, kako se vidi, moguće je proći kroz Žumberak u dva dana s daleko manjim troškom nego kuda izvan Medvednice i bliske Samoborske gore. Posvetimo u buduće više pažnje Žumberku.
