Izvještaj sa slovenskog tabora na Grohatu 2026

subota, 07.03.2026.

Sa zadovoljstvom smo sudjelovali na Zimskom kampu, koji se održao od četvrtka, 26. veljače 2026. u 18:00 sati do nedjelje, 1. ožujka 2026., u Koči na Grohatu pod Raduho, pod vodstvom Mihe Habjana. Kamp je bio namijenjen nadogradnji znanja i stjecanju iskustva iz zimskog alpinizma, uključujući zimske uspone, tehnike osiguravanja i napredovanja te postavljanje međuosiguranja. Posebno nas je razveselila mogućnost koju su nam pružili slovenski domaćini, omogućivši prijavu naveza sastavljenog od dva tečajca i jednog iskusnog mentora, što se pokazalo kao izvrsna prilika za kvalitetan rad i razmjenu iskustava, uz podršku i organizaciju Komisije za alpinizam. Sudjelovali su Leonardo Grubelić, Marin Ivančić i Tin Cvitković, a u nastavku prenosimo njihov izvještaj.

Dolaskom do kuće Bukovc točno u 18:00 brzo smo složili stvari i otrčali do snježnih saonica koje su organizirane za transport sve prtljage do Koče na Grohatu. S polasatnim pješaćenjem do snijegom zasute drvene kuće več smo ogladnjeli, a i u pravi tren došli na večeru. Nakon obilne večere slijedilo je predavanje od Sandija Kelneriča o rizicima u zasniježenim brdima i raspored za sutrašnje aktivnosti.

Slijedeći dan u petak (27.2.) svi zajedno prolazimo grapu na Lanežu uz učenje osiguravanja drugog i prvog penjača u snijegu preko sebe. S ranijim dolaskom u dom i nakon kratkog odmora podijeljeni smo u grupe gdje rotacijski radimo praktične module. Traženje unesrečenog u lavini kroz timsku situaciju s 5 ljudi, solo traženje unesrećenih i način odlučivanja, skupno iskapanje nakon sondiranja i sondiranje kao zadnji modul.

Opet po dogovoru večera u 19:00 nakon čega je slijedilo predavanje o bivakiranju od Romana Strmšeka. Slijedi analiza cijelog dana i podjela naveza za slijedeći. Rano buđenje u 05:30 i priprema za doručak pa nakon toga cjelodnevnu turu startamo od 07:00.

Penjali su se smjerovi u Raduhi maloj i velkoj, a i u Lanežu. Oko podneva se vraćaju sve naveze gdje ponovno počinju pokazne vježbe, a i praktični zadaci za polaznike. Janko Oprešnik pokazuje hodanje s cepinom i derezama, zaustavljanje prilikom pada i detalje vezane uz mehaniku pada i zaustavljanja. Svi prolazimo barem 10 padova po snijegu na vježbanju zaustavljanja, a na drugim lokacijama se radilo mikrosondiranje i lavinski presjek uz koji je bilo i usputno predavanje Mihe Habjana o teoriji individualnih presjeka i zapažanju rizika.

Nakon večere je slijedio dugo iščekivani zadatak kojem su se svi polaznici veselili. Trebali smo izraditi svoju snježnu rupu, bivakirati, a potom rano ujutro spremiti stvari za dnevnu turu i biti na doručku u 06:00.

Svi se okupljamo u domu posljednji put na zadnju analizu dana, a i cjelokupnog kampa.

Hvala Mihi Habjanu na organizaciji, svim instruktorima na strpljenju i prenešenom znanju i svim ostalim polaznicima na dobrom druženju i ugodnoj atmosferi. Vratili smo se u Hrvatsku puni dojmova i oduševljenja s fenomenalnog kampa u kojem organizacija, iskustvo i druženje su na najvišem nivou.

Dojmovi sudionika

Leonardo Grubelić: Od svojih prvih pogleda u brda, prije sad već dosta godina, Slovenci su mi bili uzor i sa oduševljenjem sam pratio njihove alpinističke podvige po svjetskim "hribima". Kad se otvorila opcija odlaska na tabor PZS-a ove godine, iako mi je raspored aktivnosti bio pretrpan, rado sam prihvatio mogućnost odlaska baš da vidim zašto su toliko moćni. Nakon tri ipo full intenzivna dana provedena na Taboru Grohat 2026. sve skupa mi je postalo puno jasnije. Ljudi žive planinu, na tabore šalju svoje elitne alpinističke instruktore, stalno potiču mlade penjače da se usavršavaju i prelaze svoje osobne granice. Nas troje + Ante smo se svojski trudili pratiti korak na radionicama, usponima i ostalim izazovima za vrijeme tabora i nekako sam osobnog dojma da smo kvalitetno "branili" boje naše Komisije. Ponovilo se!

Marin Ivančić: Preko naših instruktora u sklopu zimske škole KA saznao sam da nam Slovenci nude mogućnost da na zimski tabor Grohat prijavimo jednu hrvatsku navezu. Kako nisam htio propustiti priliku penjati sa Slovencima, poslao sam prijavnicu i nedugo nakon toga saznao da sam primljen na tabor zajedno s Leom i Tinom. Kvaliteta predavanja, lavinskog seminara i posvećenost slovenskih instruktora u prenošenju znanja i iskustva za svaku su pohvalu te smatram da sam u ova tri dana jako puno naučio. Snježni uvjeti u smjerovima nisu bili baš idealni (samo pršić), pa je bilo dosta toolanja. Nikada prije nisam bio na Raduhi i Lanežu. Područje me dosta podsjeća na Zelenicu, ali uz puno više mogućnosti za penjanje lakših i srednje teških smjerova uz manju gužvu. Odlično iskustvo – svakako za preporučiti i iskoristiti priliku za odlazak na slovenske kampove kada se nudi prilika.