Članovi SPV Istra vodili na Mont Blanc

petak, 22.08.2014.

U srijedu 20. 8.2014, dvije pulske naveze, predvođene vodičima HPS-a Marijanom Jankom i Marinom Bačac iz SPV Istra, popeli su Mont Blanc po klasičnoj varijanti, preko Tete Rousse i Goutiera. Uspon je započet u ponedjeljak popodne, laganom vožnjom najprije gondolom na Bellevue a zatim zubatom željeznicom do Nid d' Aigle, odakle predstoji oko 900 visinskih metara uspona do doma Tete Rousse (3.167 m), gdje se noćilo i napravila prva aklimatizacija na visinu. Slijedeće jutro napadalo je 10 cm novog snijega i puhao jaki vjetar, pa od planiranog jutarnjeg uspona do doma Gouter nije bilo ništa, trebalo je čekati.

Oko podneva su se oblaci razišli, snijeg je prestao padati ali puhalo je poprilično, što je uz priličnu hladnoću davalo wind chill od otprilike -10 celzijusa, no uvjeti za uspon do Goutera su bili ok pa se krenulo to odraditi. Sam uspon do Goutera (3.835 m) nije pretjerano tehnički zahtjevan, treba prečiti Grand Couloir u kojem stalno nešto pada i leti dole (led, kamenje, dijelovi opreme), koji je u ovom slučaju bio dobro zasniježen pa je sam prelazak bio relativno lagan, a i nije baš nešto letilo po njemu, te nakon toga slijedi uspon po grebenu do starog doma Gouter, a koji je na svim bitnim mjestima osiguran čeličnim sajlama, koje umnogome olakšavaju uspon.

Veći problem predstavljaju naveze s vodičima koje treba prilikom uspona obilaziti, gdje su klijenti zavezani ko salame i doslovce pužu na sve četiri bilo uzbrdo, bilo nizbrdo te ako se ne pazi, prijeti udarac derezom po glavi, ako ne štogod gore. Uspon do Goutera odrađen je lagano za cca 3 sata jer je bitno popeti se do Goutera nepotrošen i imati dovoljno vremena za odmor, jer ustajanje je u 01:30, doručak u 2:00 i najkasnije do 3:00 treba krenuti. Tako je i bilo. Popodne se u Gouteru uložilo na odmor, hidriralo se, I obavljale posljednje pripreme za noćni uspon. Na spavanje se otišli rano, već oko 8 navečer, ali nitko nije mogao zaspati do 10, što od uzbuđenja, što od visine.

Ipak, i 2 sata dobrog sna su sasvim dosta, pa smo nakon obilatoga i skupoga točno u 3:00 krenuli na uspon. Sam uspon nije tehnički zahtjevan, takvih grebena smo se u Julijcima nahodali, međutim plati se danak visini, oduzme snagu dok kažeš keks.Bilo je jako hladno i vjetrovito, nisu se vidjeli tragovi prethodnih naveza, jedina orjentacija su bile naglavne svjetiljke naveza ispred. Nekih velikih problema s visinom nije bilo. Napredovali smo i bolje od plana, za 2 sata smo stigli do skloništa Vallot, gdje smo se odmorili petnaestak minuta i nastavili dalje.

Slijedio je uspon po najeksponiranijem dijelu grebena, jako je puhalo pa je trebalo biti samo malo pažljiviji da te ne izbaci iz ravnoteže koji reful.U 8:15 stupili smo na vrh. Na vrhu smo se relativno kratko zadržali, obavezno slikanje i juriš nizbrdo. Sam silazak do Goutera smo odradili za 2:30 sati, što sve skupa daje 8 sati za uspon i silazak do Goutera. Kako ni u Gouteru ni u Tete Rousseu nismo mogli dobiti spavanje, morali smo nizbrdo, a bili smo poprilično potrošeni, pa je silazak bio dosta spor, a trebali smo sići na zadnji vlakić u 19:00. Ipak, uspjelo se sići dolje do 6 popodne, pa kako smo imali vremena otišli smo do doma Nid d' Aigle gdje smo uspjeli dobiti mjesta za spavanje, tako da nismo morali još sileziti 900 metara gondola.

Otišlo se rano na spavanje i u četvrtak ujutro prvim vlakićem i gondolom sišli smo u kamp, tuširanje, malo šopinga i razgledavanja po Chamonixu te pravac doma, 10 sati vožnje do Pule. Sve u svemu, lijepa visokogorska tura, izvediva bez problema ako je čovjek dobro fizički, psihički i tehnički pripremljen za istu i ako se dobro aklimatizira.